Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Zambija-Učitelj je kazao,idemo dalje  

Objavljeno | 6.4.2016.

Piše don Boris Dabo
 
Ovih dana kiši i kiši i malokad prestane da iziđemo van. A nadam se da će drugi tjedan biti bolje, jer imamo jedno važno putovanje, kojem se radujem ne samo ja, nego i dvije ekipe animatora koji također putuju. Ide se u Lumbe. To nije mjesto, ni selo, ni grad, nego je to ime rijeke, jedne od četiri koje pripadaju području Misije Ndjoko, ali ovog puta izazov je na drugoj strani rijeke, na području koja ne pripada Biskupiji Livingstone i našoj Misiji Ndjoko, nego je izvan našeg dosega.

Nove crkvene zajednice
Na lijevoj strani ove nevelike, ali značajne rijeke već smo osnovali nekoliko crkvenih zajednica, dok na drugoj strani rijeke, kako čujemo, još "radosna vijest" nije stigla, i to je sad pravi izazov. Najprije sam poslao "uhode", da neprivlačim pozornost i ne izazivam upite, jer to područje pripada drugoj biskupiji i nemamo poslanje za taj kraj. No bude li trebalo, tražit ćemo poslanje. Poslao sam Namakanda i Sambu, dvojicu naših mladića, neka izvide situaciju. Oni su rado i ponosno krenuli te me nakon nekoliko dana izvijestili da su u selu Maziba, tamo gdje se rijeka Lumbe spaja sa Zambezijem, našli nekoliko ljudi koji bi željeli više znati o Katoličkoj Crkvi, o kojoj su tek čuli da postoji.
To je bilo dosta, udica je bačena i riba je zagrizla. Sada treba dobiti dozvolu od crkvenih vlasti za evangeliziranje sela uz rijeku Lumbe. Srećom da elektronička pošta radi, privilegija koju stari misionari, a ni mi današnji, dok smo bili u ranijim godinama, nismo imali, pa je za nekoliko dugih tjedana dobivena dozvola za evangeliziranje u Biskupiji Mongu, tamo gdje još tamošnji učenici nisu stigli i gdje još nije osnovana niti jedan crkvena zajednica. Mi smo sad dobili mogućnost i poslanje da otpočnemo novo misijsko polje, a to je velika povlastica, koju treba dobro iskoristiti.
 
Osluškivanje Učitelja
Zambija-02.jpgNismo dugo čekali da sada "legalno", s crkvenim poslanjem, to jest s dozvolom od biskupa Biskupije Mongu, krenemo u izviđanje i upoznavanje s krajem i ljudima. Putovanje je bilo planirano za 16. prosinca 2015. S nama je još krenuo i učitelj Songiso, koji je rodom iz kraja u kojem je poglavica Mwanamwale, koji je tradicionalni poglavica svih onih sela uzduž rijekeLumbe. Učitelj Songiso nam se priključio putem. Krenuli smo s uzbuđenjem i nadom da će to putovanje biti početak jedne nove misijske pustolovine. Dok je Namakando vozio, a trebalo je cijeli dan biti na putu, u meni se s uzbuđenjem vrtjela tema o Učitelju koji je rano ujutro otišao u osamu, ostavivši učenike i mnoštvo ljudi koji su ga tražili da im još propovijeda i da ih liječi. No Učitelj je samo rekao da sada treba otići u druga sela, da i tamo propovijeda i liječi, jer da je on ustvari zato došao. Učenici su ostali začuđeni, misleći zašto će sada ostaviti tu popularnost među ljudima i odlaziti u neku novu sredinu, gdje ne znaju što ih čeka. No Učitelj je samo glavom potvrdio i rekao:"Idemo!" I pošli su s njim, a nastavak započetoga u onim drugim selima je prepustio drugima. Komu? Nije ga brinulo. To je možda kao sjeme koje je posijao i sad to sjeme raste unutarnjom snagom i podrškom učenika koji su ondje ostali. Nije li to slično i ovoj potrebi da odem i ja za njim tamo kamo on još nije stigao! Da, baš tako. To je potreba.
 
Čekalo nas je mnoštvo ljudi
Zambija-04.jpgVečer nas je našla u selu odakle je naš voditelj Songiso i ondje je trebalo prenoćiti, zapravo naći mjesto za podizanje naša dva šatora: jednoga za Fathera, a drugoga za njih dvojicu gostiju. Čujemo da nas je danas čekalo mnoštvo ljudi, ali budući da nas nije bilo za dana, otišli su razočarani. Trebalo se s njima sastati sutra ujutro. No prije nego smo podigli prenoćište, trebalo je otići u susjedno selo, da se najavimo poglavici Mwanamwaleu. I on nas je čekao, a vijest o našem dolasku brzo je postala vijest dana za sva okolna sela. Stari poglavica izrazio nam je dobrodošlicu u svojoj zemlji i rekao da, ako nam treba teren za gradnju ili za što drugo, da će nam dati koliko želimo.
Smiraj dana dočekali smo podigavši šatore u dvorištu ispod velikih stabala manga te uz baterijske lampe skuhali večernju puru i slatko zaspali.
 
Izviđanje pogodnog terena za misijsko središte
Sutradan je cijelo selo bilo okupljeno oko naših šatora, tako da se trebalo lukavstvom izboriti za malo privatnosti i jutarnju higijenu. No imali su razumijevanja i sve je dobro prošlo. A onda smo krenuli malo podalje, gdje je, na mjestu koje oni zovu "škola", održan prvi javni skup naroda i misionara. Oni su željeli naučiti moliti, upoznati Božju riječ, ali ne bi oni odbili ni drugo ako bismo im dali. Tako je bilo spomena o školi i učitelju, nekoj zdravstvenoj njezi, mlinu za kukuruz, a više se nisu usuđivali spominjati iz uljudnosti i poštovanja.
A mi smo se onda zaputili nizvodno rijekom Lumbe i zaustavljali tamo gdje bismo pronašli koje veće mjesto, a to su uglavnom bile osnovne škole. Pitali bismo: ima li ondje koji katolik. Negdje su rekli da ih ima nekoliko, ali da nemaju crkvu. U jednom su selu, kad su čuli da smo mi katolici, to jest, kako oni kažu – Rimljani, odmah pobjegli.Valjda zato da ne bismo i njih propeli na križ kao ono nekad Isusa!
Zambija-03.jpgTako smo, putujući cijeli dan, stigli do rijeke Zambezija, u selo nedaleko od škole Maziba i ondje podigli šatore za večer. Tamo smo stekli prijatelje koji su nam rado dozvolili da kampiramo nedaleko od njihove kuće. Bili smo puni dojmova s tog dana i kampiranje je bilo ugodno, uz izviđanje terena toga i sljedećeg dana. Ovdje bi mogao biti centar iz kojeg bi se moglo odlaziti u druga sela, bili smo suglasni. Bit će dobro ako nađemo lijepo mjesto kraj Zambezija, koje je pogodno za crpljenje vode, da bude na mjestu gdje ima signala za komunikaciju i da se narod složi da nam dade pristup i dozvolu, a poglavica da nam dade zemljište.
No planirano vrijeme nije nam dozvoljavalo da pravimo velike planove. Trebalo se prvo vratiti kući i prepustiti vremenu da se sve to "prokuha". Tako najbolje funkcioniram. Potrebno mi je vrijeme odstojanja da bih bolje sagledao nastalu situaciju i tek onda činio odluke. Da ne kažem da je to razdoblje molitve i "konzulitranja" Učitelja, kojeg se najbolje nađe na samotnom mjestu, tamo gdje su ga ono nekad našli njegovi učenici. Tada treba vidjeti hoće li reći neka se vratimo onim ljudima koji su ga tražili, to jest našim misijskim postajama, ili će reći da je došlo vrijeme da idemo dalje i da se proširujemo. Ja sam se nadao da će to drugo biti njegov odgovor i tako mi izgleda još uvijek i zato me taj novi odlazak veseli i ispunja novom energijom. Učitelj ima svoj stil i treba ponekad čekati dok odgovor ne bude dovoljno jasan. Ali sad sam već siguran: došla je potvrda od crkvenih vlasti, a On voli da se i njih sluša, a dolazi potvrda i iz srca, gdje On najradije govori.
A to sljedeće putovanje predviđeno je za drugi tjedan, pa vas pozivam da nas pratite u duhu. U jednoj skupini animatora bit će Anton i John, oni odlaze u Katongo, to je ono mjesto gdje smo prvu noć prespavali, a druga skupina, u kojoj je Samba i Lishemeno, ostaju sa mnom u Mazibi.
A Bog će pokazati kako treba dalje!
 


Povratak