Piše don Ivan Stojanović

Koliko god bili prisutni među ovim dragim ljudima, uvijek nas mogu iznenaditi. Nedavno su to učinili ljudi iz dvaju sela: Dondone i Torchedo. 
 

Piše don Danko Litrić

Možda vam to čudno zvuči, ali to je istina. To vam piše jedan misionar iz svojega dugogodišnjeg iskustva. Da, čudno to zvuči, posebno kad se zna da je svake godine ubijeno mnogo misionara. Osim toga toliki umiru od tropskih bolesti još u ranoj dobi. U mojoj Ruandi 1998. ubili su fra Vjeku Čurića. U susjednoj zemlji Burundiju ubijena je naša misionarka sestra Lukrecija Mamić. I sâm sam više puta gledao smrti u oči. Ali usprkos tim činjenicama ja ponavljam da misionari ne umiru!
 

Piše s. Fides Babić

Dragi čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija!
Najsrdačnije vas pozdravljam u ovome Marijinu mjesecu, posvećenom misijama i nama misonarima. U našem glasilu podijelit ću s vama nekoliko novih iskustava iz svoje misije u Castru.  
Najprije želim iskazati zahvalnost na ovogodišnjem jubilarnom, 30. susretu misionara i misionarki, koji je održan u Novigradu na Dobri. Bilo je to moje prvo sudjelovanje na susretu s našim brojnim misionarima te prigoda za bolje upoznavanje, povezivanje, obogaćenje i ohrabrenje u našem svakidašnjem služenju bratu čovjeku. Pohvaljujem organizatore susreta, župnike i župe, koji su nas lijepo ugostili, pružili materijalnu pomoć i obećali sjećanje u molitvi.
Lijepo je bilo uživati u blagodatima ljeta u dragoj domovini s obitelji, rodbinom, sestrama, prijateljima, dobročiniteljima i s donedavnim kolegama iz škole. Bila mi je radost nazočiti proslavi 25. obljetnice svećeničkog ređenja svojih kolega s fakulteta i susresti se s njima, kao i na redovničkim svečanostima u kući matici u Blatu. Neizmjerno sam zahvalna dobromu Bogu za tu milost. Zahvaljujem svima za svaki oblik pažnje i ljubavi. Osnažena Božjom i vašom ljubavlju radosno sam se vratila u svoju misiju i s još većim zanosom započela svoje služenje potrebitima.