Piše vlč. Karlo Prpić

Dragi mladi prijatelji, kršćanski mladići i djevojke naših župnih zajednica širom domovine, posebno vama upućujem ovu riječ ohrabrenja i poticaja u iskrenoj nakani!
Budućnost ste naroda kojemu pripadate, svijeta i Crkve koja je utkana u tkivo ovozemaljskog života. Zajednica vjernika nije neka izraslina koju bi valjalo odstraniti jer smeta i ružno djeluje. Ona je živo tijelo i hrana za spas čovječanstva po svojem nauku, sadržaju i sakramentima. Da biste pronašli svoje pravo mjesto u Crkvi, na kojem vas nitko ne može u potpunosti i kvalitetno zamijeniti, potrebno je učiti, spremati se za odgovornosti i pravilno usmjeriti svoje težnje i nastojanja. Učenik ne može ustrajati u svojem pozivu ako se trajno ne (na)vraća na primjer i model svojeg Učitelja. Otkriti izvor i ljepotu života po vjeri zahtijeva osluškivanje nekoga Drugoga. Isus Krist nas, uostalom, sve poziva na nasljedovanje. "Dođi, slijedi me i vidjet ćeš..." Osobno druženje s Isusom po čitanju riječi Božje, molitvi, sakramentima i aktivnosti u župnoj obitelji otvara neslućene mogućnosti "misionarenja" za dobrobit suvremenika. Samo cjelovito i slobodno prihvaćanje evanđeoskih savjeta i pouka te moralnih zasada koje iz toga izviru mogu vas ispuniti i dati smisao postojanju.
 

Piše s. Ana Marija Maleš

Dragi čitatelji Radosne vijesti i dragi prijatelji misija!
Nakon odmora provedena u domovini vraćam se svojim dragim ljudima na afričkom kontinentu. Za vrijeme svojeg boravka u domovini doživjela sam mnogo lijepih trenutaka i susreta s rodbinom, prijateljima, mnogim dragim osobama i dobročiniteljima. Osobito mi je drago sto sam mogla sudjelovati u ovogodišnjem jubilarnom, 30. susretu misionara i misionarki u Novigradu na Dobri. Osjećam se obogaćena izmjenom iskustava, ideja i izazova u misijskom životu i radu naših misionara. Zahvaljujem svim dragim dobročiniteljima za molitvu te za svaki oblik pažnje, ljubavi i pomoći za potrebe naše misijske postaje.
 

Piše don Boris Dabo

Na novom području evangelizacije, s druge strane rijeke Lumbea, u distriktu i Župi Senanga, u zapadnoj Zambiji, došli smo do trenutka kad se grade crkvice. Nakon početna propovijedanja, animatori su počeli okupljati ljude bilo u hladovini velikog stabla, bilo u školskoj učionici. Ondje su imali nedjeljne službe Božje – mi to zovemo Sundey Service ili Sebelezo na silozi jeziku. Čitaju se i tumače nedjeljna čitanja te održava molitva prema predviđenom formularu za nedjeljnu zajedničku molitvu bez svećenika. Takvih novih molitvenih sjedišta ima za sada pet.  
Osjećamo se pozvanima da propovijedamo i učimo ono što vjerujemo da je pravo i Božje, oslanjajući se na tradiciju Katoličke crkve i na poslanje koje smo dobili. Počeli smo sijati sjeme Božje riječi i ono je počelo nicati. Nismo ni znali kako. No sjeme je nicalo i dalje niče, a male početne zajednice došle su do shvaćanja da su već dovoljno velike i da im je budućnost svijetla te da mogu prijeći iz hladovine stabala ili školskih učionica u sagrađenu crkvicu. U svojoj kući se obitelj sigurnije i ugodnije osjeća. Ne može se zauvijek ostati u gostima.