Piše don Ivan Stojanović

Dragi prijatelji misija!
Iskreno vas pozdravljam iz Misije Tatale. 
Koristim prigodu da zahvalim svima vama za darove koje ste poslali za našu misiju. Puno dobra činimo s vašim darovima. 30 sela dobilo je podzemnu pitku vodu (30 arteških bunara). Gradimo kapele u 10 sela. Pet ih je gotovo dovršeno, a pet je još u izgradnji.
To su jednostavne, skromne, ali za misiju Tatale, prelijepe kapele. Potrebne su nam da bismo mogli okupljati ljude i poučavati ih Božjoj mudrosti.
Gradimo i dvije škole. Jedna je dovršena. Treba ju samo oličiti. Druga je u pripremi. Temelji su iskopani i materijal se dovozi u selo. Zbog nepristupačnosti sela, jer nema putova, prijevoz je veoma skup. Međutim, što je veći izazov to smo mi tvrdoglaviji, ne popuštamo. Moramo uspjeti, no treba vremena i strpljenja.
Pomažemo mnogo djece i siromašnih obitelji. Svake godine pomognemo u izgradnji kuće barem jednoj obitelji. Uglavnom mi kupimo sve potrebno za krov i darujemo cement da se urede sobe. Djeci pomažemo da se školuju. Opremimo ih za školu i kupimo potrebne knjige, školske torbe, uniformu, cipele..., a to je moguće zahvaljujući vama, dragi prijatelji misija, koji ste svjesni važnosti obrazovanja i pomažete fond za školovanje djece.
Mnogima smo pomogli i u plaćanju bolničkih računa, a osobito kad ih ugrize zmija, što je vrlo često. Pomoć pružamo selima, obiteljima i pojedincima zahvaljujući vašoj dobroti. Karitativna djela otvaraju put do srca ljudi iz plemena Basare i Kon(m)komba. Ipak, to nije naše glavno poslanje, jer je pastoralni rad, prva evangelizacija, naša glavna zadaća/misija. Nismo to zaboravili ni zapustili.
 

Piše fra Ilija Barišić

Papa Franjo nas poziva: „Gradite mostove! Za uspješno naviještanje evanđelja gradite mostove, a ne zidove. Isus je gradio mostove, a ne zidove. Njegova poruka spasenja upućena  je svim ljudima i cijelomu svijetu. Nama su potrebni mostovi, a ne zidovi. Treba razvijati kulturu susreta! Nužno je potrebno da, svatko na svojem području i terenu, aktivno nastoji i učini sve što je moguće da se iskorijene uzroci bijede i nevolje tog naroda; da svatko gradi mostove  bratskih odnosa, što je temeljni uvjet za svaki pravi ljudski razvoj i napredak“, poručio je papa Franjo 8. siječnja 2018., pred svim diplomatima koji su akreditirani u Vatikanu.
Mislim da nije potrebno tražiti smisao ni davati tumačenje navedene Papine poruke, međutim, moram priznati, ta me Papina poruka nadahnula i ponukala, potakla i ohrabrila za gradnju mosta preko rijeke Mususe, koja dijeli našu Misiju Ngengere od Župe Musimba, u Biskupiji Butembo-Beni, u Kongu.
 
Potreba koja se ukazala i nakana koju smo imali, u dogovoru s prefektom naše nove srednje škole Institut svetog Franje Asiškoga i predstavnicima roditelja te dvojicom župnika i župnim savjetom, bila je da osiguramo đacima i njihovim roditeljima siguran prijelaz preko rijeke Mususe, koja uslijed velikih kiša često veoma nabuja i vrlo je opasna.
Svaki početak je težak i neizvjestan, ali svaki dobar svršetak donosi posebnu radost i zadovoljstvo. Bilo je ovo prvi put da sam se upustio u „pustolovinu“ gradnje mosta, i to preko dosta velike i neugodne brdske rijeke.
 

Piše don Boris Dabo

„Oče, evo nas, i mi ćemo biti misionari zajedno s vama!“ Tako su govorili s entuzijazmom naši prijatelji dok su se iskrcavali iz auta kojim smo ih bili dovezli od rijeke Zambezija, koju su prešli čamcima, i dok su ulazili u kuću koju smo im pripremili za smještaj u misiji u sljedećem tjednu, koji će provesti s nama. Došlo ih je u prvoj skupini 15 muškaraca i žena iz grada Livingstonea, koji je središte naše biskupije, u nedjelju 5. svibnja. Druga skupina, od njih 30, dolazi u srijedu, a onda dolaze još tri mlada svećenika. Dvojica su iz Zambije, otac Mukubesa, iz susjedne Župe Sioma, i otac Ignazio Muyunda, iz susjedne Biskupije Mongu, a treći je iz Nigerije, no u službi je u Biskupiji Livingstone. Tad će ekipa biti potpuna!
Prva skupina, oni koji su stigli u nedjelju, već su sljedećeg jutra počeli svoj misijski rad tako što su u pet sati ujutro, još za mraka, u kući gdje su bili smješteni, a to je naša župna kuća, koju smo im cijelu dali na korištenje, počeli molitvu. Ta se molitva čula po čitavoj misiji jer je bilo pjesme i glasne molitve (i mene je probudila), a trajala je više od jednog sata. Nisam se začudio, poznati su mi još od prije nekoliko godina, dok su sudjelovali u evangelizaciji u tada novoj misiji, Nawindi.