Piše vlč. Karlo Prpić

„Adamova zemlja“ je ogromna visoravan u srcu srednjoafričke države Kameruna,  koja se prostire na više od 60 000 m², u nedogled savane, ali i gusta "zimzelena" raslinja i kvalitetna tropskog drveća, posebno eukaliptusa i crnog mahagonija. To je jedna od siromašnijih domaćih pokrajina, prosijana zasada ugašenim vulkanima i poznata po svojim neiscrpivim i još uvijek neiskorištenim nalazištima ruda i minerala. Prvi put se spominje u povijesnim zapisima negdje u 18. stoljeću prigodom osvajačkih pohoda naoružanih sudanskih plemena, koja ujedno provode nasilnu islamizaciju domaćih etničkih skupina: Tikar, Baya, Dii, Bamun. Prvi pokušaji katoličkih misionara na tim prostorima zabilježeni su tek početkom prošloga, 20. stoljeća. Sustavnija evangelizacija pripada mahom novijim misionarskim kongregacijama, francuskim oblatima Bezgrješne i engleskim Mill Hill svećenicima i redovničkoj braći tek po Drugome svjetskom ratu. Današnja Biskupija Ngaoundere još je uvijek prva misionarska crta sa svojih skromnih 25 župnih postaja i otprilike 50 000 katoličkih vjernika. Posljednji popis stanovnika bilježi u toj državnoj regiji nekih 70 000 stanovnika. Glavno obilježje tih prostora jest raznolikost etničkih skupina koje pripadaju Katoličkoj crkvi. Teritorijalno i društveno gledano, najbrojnija je islamska zajednica. Razložna politika sadašnje vlade, ujedinjujući prekobrojne plemenske pripadnosti i više vjerskih opredjeljenja u izgrađivanju mlade kamerunske nacije, još uvijek se pokazuje uspješnom sve do naših dana, čuvajući mir i međusobnu toleranciju. Iako od davnine upravo to područje s Kongom, Čadom i Nigerijom u okruženju popularno zovu „okidačem“ Afrike.
 

Piše fra Ilija Barišić

U cijeloj povijesti spasenja Bog poziva i vodi čovjeka prema intimnu, osobnu i duboku odnosu sa svojim  Stvoriteljem i Spasiteljem, sa svojim Posvetiteljem i Otkupiteljem – sa svojim Bogom.
Cijelu povijest spasenja sam Bog priprema cijeli ljudski rod na susret s Isusom Kristom, koji je Sin Božji, utjelovljena ljubav, jedini učitelj i put koji vodi čovjeka k Ocu i u život vječni; život prave radosti i vječne sreće za koju nas je stvorio.
Upravo zato Bog uspostavlja dijalog sa svakim ljudskim bićem, sa svakom ljudskom osobom. Bog se objavljuje na poseban način svojim izabranicima, da po njima poučava i odgaja, posvećuje i vodi svoj narod. Tako Bog, koji je gospodar povijesti, Bog koji poštuje svoje darove kojima je obdario čovjeka kad ga je stvorio na svoju sliku i priliku: slobodu, slobodnu volju i razum, Bog s čovjekom i po čovjeku, piše povijest spasenja, i to od početka pa sve do kraja ljudskog roda.
Sin Božji – riječ Božja, po kojoj je Bog sve stvorio i koja je postala čovjekom u Isusu iz Nazareta, ne objavljuje se samo ljudskomu razumu, nego cijelomu ljudskom biću i svim ljudskim bićima, u svim vremenima i na svim kontinentima i na svim jezicima.
 

Piše don Danko Litrić

Dragi čitatelji Radosne vijesti, dragi prijatelji misionara! Ove godine, po Božjoj dobroti, navršilo se pedeset godina milosti koje mi dobri Bog udijeli u svojoj dobroti – dara svećeništva. Tako to onda ljudi kažu da se slavi zlatni jubilej. Dakle, prema broju godina što mi je dao Gospodin, postao sam „zlatni svećenik”. To nije moja zasluga – to je sigurno u planu Stvoritelja, premda sam već tri puta bio pred kosom smrti. Samo što nije mačeta zasjekla po vratu, pištolj opalio u oko, nož zarezao vrat! Što drugo reći nego – BOGU HVALA!