Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Iz života naših misionara  

Nigerija - moć molitve i vjere

Piše s. Marija Lucija Vincek

Dragi prijatelji misija, hvaljen Isus i Marija!
Radosna sam da vam se mogu javiti u tijeku ovoga svetog korizmenog vremena, dok razmatramo što je Bog učinio za nas u Isusu Kristu, po njegovoj muci i smrti. Osjećamo poziv doći bliže k njemu, obratiti se, donijeti mu svoje slabosti i grijehe.
Kako u čitavoj Crkvi, tako i ovdje korizmeno vrijeme pokušava se osmisliti na različite načine. U našoj župi svakog jutra u 5.30 započinje molitveni sat pred izloženim Presvetim, a zatim je sv. misa. Pobožna udruženja intenziviraju svoje aktivnosti i susrete. Petkom ljudi rado dolaze na zajednički križni put. Mladi i ove godine pripremaju uprizorenje muke. Svata događanja otvaraju srca vjernika Božjoj spasiteljskoj ljubavi i čine ih osjetljivijima i spremnijima činiti dobro jedni drugima.
Veliki „događaj“ za sve župe jest tzv. katedratikum. To je godišnje okupljanje vjernika i svećenika s mjesnim biskupom. U našoj Biskupiji Orlu svaki dekanat jedne korizmene subote „ugosti“ biskupa, svećenike i vjernike iz svih župa tog dekanata.Tom prigodom biskup, kao pastir cijele biskupije, predvodi svečano misno slavlje te uputi poticajne riječi vjernicima. Ove godine tema je bila obitelj.
Raduje nas da je naš biskup mons. Augustin Ukwuoma u ovogodišnjem korizmenom obraćanju vjernicima, a posebno roditeljima, naglasio važnost njihova odnosa prema djeci. Odnos roditelja prema djeci, naročito prema onoj najmanjoj, za naše je pojmove doista neshvatljiv. Zato od samih početaka ne samo da posebnu pozornost  posvećujemo najmanjima, već i na različite načine nastojimo promicati primjereniji odnos roditelja i djece. Jedan od načina jesu zajedničke aktivnosti djece i roditelja.


Objavljeno | 9.5.2019.

Pročitaj više


Radost Uskrsa u DR Kongu

Piše s. Adriana Galić

Radosna sam jer imam prigodu pisati za Radosnu vijest i podijeliti s vama nekoliko crtica iz svoje afričke svakodnevnice.
U korizmenom smo vremenu, pa s djecom prelazim različite teme vezane za patnju Isusa Krista te tako nailazimo zajedno na različita pitanja poput: Zašto je Isus bio u pustinji 40 dana, zar nitko nije htio ići s njime? Gdje je bila njegova mama za to vrijeme? Što je pustinja (mnoga djeca nikada nisu vidjela pustinju i ne mogu ju zamisliti) i mnoga druga pitanja kod kojih ponekada zastanem, pa se pitam kako odgovoriti na sve to.
Nije to samo znatiželja djece– to je i meni ispit savjesti, da se preispitam znam li ja što je to pustinja. Jesam li se zaista povukla iz svijeta i ostala u meditativno-kontemplativnoj pustinji svojeg srca? Tražim li lice svojeg Gospodina Isusa? I tako u nedogled… Posebno smo se zadržali na temi grijeha, jer, npr., djeci nije jasno zašto je grijeh misliti nešto loše – pa nitko drugi to ne vidi ni ne zna. Malo-pomalo došli smo do zaključka da tako sve počinje: prvo mislim nešto loše, zatim pričam o tome i na kraju učinim nešto loše. I tako se svaki put na svetoj misi javno ispovijedamo, govoreći da smo sagriješili mišlju, riječju, djelom i propustom. I opet pitanje: Kako se griješi propustom? Hm, svaki put kada možemo učiniti nešto dobro, a ne učinimo–griješimo propustom. Isto tako, kada učinimo nešto loše, trebamo tražiti oproštenje, prvo od osobe koju smo uvrijedili, a zatim od dragog Boga, ispovijedajući kod svećenika svoje grijehe.


Objavljeno | 3.5.2019.

Pročitaj više


Ekvador - promocija maturanata pod šatorom

Piše s. Klementina Banožić

San pretvoren u život
 
San otprije 20 godina danas se pretvorio u slavlje i radost. U Paloquemadu je dosada kao školska zgrada korištena mala drvena nastamba u središtu sela, okružena svim nasiljima i opasnostima za djecu. Ljudi iz sela postajali su svaki dan sve uzrujaniji zbog ozljeda i negativnih utjecaja na djecu te je škola postalo mjesto sukoba među susjedima i velik društveni problem.
Prostor je bio premalen i neodgovarajući. Trebalo je ući u srž problema i suočiti se sa svim poteškoćama i pronaći odgovarajuće rješenje. Razmišljajući zajedno, počeli smo tražili teren gdje bi se mogla sagraditi nova škola.
Teren je brdovit i bilo je teško naći nekoliko metara ravnice. Ali evanđelje kaže da vjera veličine gorušičina zrna pomiče brda. I krenuli smo na posao!
Za nekoliko mjeseci pronašlo se mjesto gdje smo morali maknuti dio brda da bi se stvorio prostor za gradnju škole. Zajedno s malim brojem onih koji su podržavali ideju te s velikim brojem onih koji su bili apsolutno protiv, ali s našim velikim povjerenjem u Boga te osluškujući krik sela i tajanstven zov djece i roditelja koji su svjesni važnosti školovanja, nismo odustajali.
Odgoj uz evangelizaciju, prožet vjerom i milosrdnom ljubavlju, i sve što ide uza stvaralaštvo na tom području rada, trebali su prostor za školu. A da bismo ga dobili, morali smo proći cijeli proces dobivanja potrebne dokumentacije te probuditi povjerenje sela i osoblja koje će sudjelovati u radu zajedno s nama sestrama. Koraci prema cilju zahtijevaju mudrost, napor i ustrajnost.
Vjerujemo da i djeca iz najzapuštenijih krajeva imaju pravo na odgoj i obrazovanje i da se ne osjećaju isključenima iz društvenih slojeva i mogućnosti napretka i bolje budućnosti.
U našoj misiji Paloquemado 27. veljače imali smo sedmu promociju maturanata. Zajedno s obiteljima, zaposlenicima, sestrama redovnicama službenicama milosrđa i svima koji su zajedno s nama ustrajali na putu, pratili nas i podržali molitvom i solidarnošću, uzdižemo hvalu Bogu. „Život nas je naučio da ljubav ne znači gledati jedno u drugo, već zajedno gledati u istom smjeru.“ (Antoine de Saint-Exupéry)
 

Objavljeno | 23.4.2019.

Pročitaj više


Povratak