vatikan.va hbk.hr PMD

Iz života naših misionara  

Zambija–Božić u Misiji Njoko

Piše don Boris Dabo
 
Misionar ima mnogo toga na čemu može biti zahvalan Bogu, ali ipak, događaji poput ovog posebni su. Oni nadahnjuju te prekrivaju one dane suhoće koja se zna nadviti i koja je, vjerojatno, zajednička svim ljudima. Božiću prethodi došašće i iščekivanje, što donosi stanovitu napetost, reći ćemo, nemir zbog još neostvarenoga onoga čemu se nadamo i što želimo. Dolazak Božića donosi rasplet i olakšanje, koje nije plod vlastitog uspjeha i rada, nego dolazi kao dar odozgo i nad time nemamo vlast i kontrolu. Ovdje govorim o Božiću u svojoj misiji i osjećajima misionara, koji vjerojatno imaju sličnih iskustva, pa će me lako razumjeti...
Objavljeno | 29.1.2018.

Pročitaj više


Ukrajina–Toplina u srcu i prostoru

Piše s. Ivančica Fulir
 
Vraćajući se iz Župe Onokovci, gdje je upravo završila radionica adventskih vijenaca u narodnom domu, jer crkvenih prostorija ondje nemamo, razmišljam koliko će djece doći u Turi Remetu, u naš budući dom koji gradimo. Kuda smo hodale, svima smo govorile i pozivale djecu na radionicu. U petak navečer naši su majstori "sklepali" stol i dvije klupe i u budućoj kuhinji, gdje se je trebala održati adventska radionica. U sakristiji, gdje smo dosada svaku subotu imali vjeronauk, sve je hladnije kako zima odmiče. Djeca dolaze, sjedimo u jaknama, s mokrim i promrzlim nogama. Djeca od 1. do 6. razreda ponekad imaju i više od dva kilometra hoda od kuće do crkve. Dođu promrzla, još ako kiša ili snijeg pada, stignu i mokra. Potom u hladnoj prostoriji imamo vjeronauk (radionice nisu moguće jer u crkvi i sakristiji nema vode) i nakon toga se moraju vraćati i prolaziti pješice te iste kilometre do kuće. Naravno da im navečer temperatura poraste i brzo se razbole.

Objavljeno | 25.1.2018.

Pročitaj više


Rusija–Hoće li Matej progovoriti?

Piše s. M. Augustina Mesarić
 
Dragi prijatelji misija!
Rado bih s vama podijelila naše susrete i događaje, jer upravo u njima prepoznajemo dodir Božjeg milosrđa u naše vrijeme u srca ljudi s kojima živimo.
Ovih je dana osmogodišnji dječak Matej postavio pred nas novi zadatak. Sjećam se vjenčanja njegovih roditelja: sve siromašno, skromno, u tišini. Vjenčali su se iz međusobne ljubavi i ljubavi prema Bogu, da ne žive u grijehu. Njihova svadbena večera bila je jednaka nedjeljnoj večeri klasične obitelji. Sjećam se radosti kad se rodio dječak i s kakvim je ponosom njegov otac rekao da će se zvati Matej. Krstio se u našoj kapeli. Brzo poslije krštenja oni su se preselili u skromnu kućicu u selu udaljenu 30 km od grada. Taj novi dom baka je poklonila Mateju.

Objavljeno | 22.1.2018.

Pročitaj više


Povratak