vatikan.va hbk.hr PMD

„A ja nis ni jemput pogledal za sobom“  

Objavljeno | 3.11.2017.

Piše vlč. Antun Štefan
 
Za naslov uvodnika Radosne vijesti uzeo sam stih iz pjesme Suze za zagorske brege, koju je napisala Ana Bešenić (Varaždinske Toplice, 14. ožujka 1952. – Zagreb, 24. prosinca 2012.), hrvatska poetesa i autorica romana. Pjesma je prvi put izvedena na Krapinskom festivalu 1969. godine, u izvedbi Zvonka Špišića i Vice Vukova, i osvojila prvu nagradu publike i stručnog žirija.
Život misionara vrlo je zahtjevan i često je ispunjen duhovnim poteškoćama. Jedna od takvih je bojazan da nisu dovoljno vrijedni u službi spasenja ljudi koji su im povjereni, zatim samoća i napuštenost. U takvim trenutcima oni požele „pogledat za sobom“ i pronaći svoje koji su ih rodili i odgojili, svoju Crkvu koja ih je poslala i prijatelje koji ih nisu zaboravili. Kad su odlazili, „potiho su otprli rasklimanu lesu i pinklec na pleča deli“ i nisu „nigdar pogledali za sobom“. No, kad im život postane prezahtjevan, ni oni ne mogu drugačije. Bogu hvala da su takvi, jer nam i takvi savršeno dobro dođu.
Ne treba preuveličavati zahtjevnost života naših misionara. Ni nama ovdje nije lako. Uostalom, činimo koliko možemo, i oni i mi, i ne treba previše komplicirati. Međutim takvo objašnjenje ne donosi mir našim misionarima, jer njima je stalo do savršene predanosti Bogu i ljudima te ih samoća i nedoraslost izazovima bole, ponekad do mjere neizdrživosti. I tada požele okrenuti glavu i „pogledat za sobom“, prema Crkvi koja ih je poslala, i vidjeti jesu li njihovi ostali vjerni i dobro. Potrebni su Crkve koja ne gubi vrijeme i snagu na neprestane prijepore i podijeljenosti, Crkve koja živi prepuna evanđeoskoga zanosa i koja je vjerna Isusu. Kad vide da je ona dobro, pronalaze mir i hrabrost i vraćaju se natrag radosno živjeti na periferije svojeg svijeta.
I Isus je otišao potražiti izgubljene samo onda kad je bio uvjeren da su oni koje ostavlja dobro, da su vjerni i da su na sigurnome.
 


Povratak