Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

"Ako ti to želiš, Gospodine, onda i ja to želim"  

Objavljeno | 1.5.2014.

Piše: vlč. Antun Štefan

Ne postajemo sveti zato što slijedimo neku posebnu duhovnost, nego zato što se zbog Isusa potpuno dajemo zajednici kojoj smo poslani. Baš onako kako to žive naši sveti misionari.


 Njihova raspoloživost za Isusa i njegovu Crkvu nadilazi samodostatnost, uklanja predrasude i čini ih radosnim svjedocima. Oni su slični jednoj blaženici modernog doba, srednjoškolki iz Sasselle, u Italiji, Klari Luce Badano. Jednoga dana ta je mlada djevojka, dok je igrala tenis, osjetila bol u ruci. Liječničke analize su otkrile da ima rak kostiju kojem nema lijeka. Kad je to saznala, ovako je molila: ''Ako ti to želiš, Gospodine, onda i ja to želim.'' Umrla je 7. listopada 1990., kad je imala samo 19 godina. Papa Benedikt XVI. ju je proglasio blaženom 2010. Misionari su poput nje, ljudi koji s povjerenjem prihvaćaju sve što za njih želi Gospodin i tako postaju njegovi radosni svjedoci. Trpljenje za Isusa njih ne obeshrabruje, nego ih jača. Oni, poput apostola Petra i Ivana, nakon što ih je Veliko vijeće osudilo (usp. Dj 3, 1–10), nastavljaju "radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime".
Jedna od glavnih zaprjeka za misijsko zvanje je strah za sebe. Strah što bi moglo nadoći, strah od onoga što će ljudi misliti, strah od trpljenja... Strah je uvijek znak nedostatka povjerenja u Gospodina, u njegovu providnost, koja bdije na nama do te mjere da su nam čak i vlasi na glavi izbrojene. U početku je to bila i poteškoća apostola, koji su se zatvorili u dvoranu Posljednje večere (usp. Iv 20, 19). Isus će im reći da se ne boje nego da idu ''svemu svijetu propovijedati evanđelje''. Poput naših misionara, osnažimo se molitvom, poniznošću i beskrajnim pouzdanjem u Božju pomoć. Ako ti to želiš, Gospodine… Predajmo sebe Bogu i bacimo se u njegovo naručje. Ne brinimo se tjeskobno za sebe, tražimo samo volju Božju za naš život. Ono što on za nas želi, to je najbolje za nas.
 


Povratak