Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Ako može pingvin, možemo i mi  

Objavljeno | 9.6.2020.

Piše vlč. Antun Štefan

Dogodila nam se korona. Na početku su stradale trgovine. Jednostavno smo ih opustošili. Ništa čudno, kad smo naučili kupovati. Dođeš, uzmeš što ti se sviđa i brzo van! Kupujemo, kupujemo, kupujemo, gomilamo sve i svašta – sto puta više nego što nam treba, a onda to isto, jer nam je svega previše – bacamo, bacamo, bacamo. Sve imamo, a na kraju ostajemo siromašni. U svakom pogledu. Razlog? Zaboravili smo poštovati i zahvaljivati za ono što jesmo i što imamo.

Evo, naprimjer, hrana. Na našem planetu proizvodimo hranu za 12 milijarda ljudi, iako nas je ustvari sedam milijarda. I što radimo s hranom koja preostane? Nju jednostavno – bacamo! Tako trećina proizvedene hrane u svijetu završi u smeću, dok u isto vrijeme milijarda ljudi živi siromašna i gladna, a devet ih milijuna godišnje umire zbog gladi. Da ne idem predaleko, u našoj domovini, o kojoj, između ostaloga, pjevamo da je lijepa, svake godine bacamo oko 400 000 tona hrane.
Kao ljudi koji vjeruju Isusu, Bogu koji je govorio da moramo ljubiti jedni druge, i dalje imamo dvije mogućnosti – ili ćemo promijeniti svoj život ili ćemo nastaviti po starome. Ako se odlučimo za ovo drugo, onda će i dalje milijuni ljudi diljem svijeta patiti i umirati, gladni i bolesni. I kod nas. No Isus i mi smo za ono prvo – želimo pomoći drugima.
Negdje sam pročitao da je 2011. godine jedan starac iz ribarskog sela pokraj Rio de Janeira, imenom Joao Pereira de Souza, pronašao na obali pingvina. Pingvin je bio prekriven naftom, na izmaku snaga. Starac je cijeli tjedan skidao naftu s njega. Njegovao ga je sve dok se nije potpuno oporavio i na kraju ga je vratio u ocean, gdje mu je i mjesto, pretpostavljajući da ga više nikada neće vidjeti. No nekoliko mjeseci kasnije pingvin mu se vratio. Nevjerojatno, ali istinito. I otada, iz godine u godinu, uvijek u isto vrijeme, pingvin pliva osam tisuća kilometara da bi posjetio starca, zahvalan što mu je pomogao!


Povratak