vatikan.va hbk.hr PMD

Niti siju niti žanju  

Objavljeno | 2.6.2017.

Piše vlč. Antun Štefan

Eimuntas Nekrošius jedan je od najvažnijih kazališnih redatelja današnje Europe. Rođen je 1952. u litvanskom mjestu Raseiniai, a zadnjih je tjedana na kazališnim daskama HNK u Zagrebu postavljao Čehovljevu dramu ''Ivanov'', koja se počela izvoditi od srijede 24. svibnja 2017. Pitate se kakve to veze ima s misijama? Na prvi pogled – nikakve! Međutim, u intervjuu koji je objavljen 5. svibnja 2017. u Hrvatskom fokusu, taj isti kazališni redatelj je, između ostaloga, rekao vrlo zanimljivu misao.
 

Ako ste gledali predstavu, shvatit ćete o čemu se radi. ''Način razmišljanja glavnog lika u drami Antona Pavloviča Čehova jako je suvremen'' – kaže kazališni redatelj. ''Takve ljude kao što je Ivanov, ne moramo tražiti daleko jer oni su pokraj nas, možda ih mi samo ne čujemo, ili ne želimo čuti i vidjeti. Danas imamo jedan glup smjer u kojem ide cijelo čovječanstvo, a to je kult uspješnog čovjeka. Od malih nogu djeci se nameće da moraju biti uspješni, da moraju biti prvi… ništa ih ne smije boljeti, a što ti manje ljudskih osobina ostaje, to je bolje.'' Uistinu, mjerilo života postao je uspjeh! Ali on u svakom slučaju to nije za naše misionare. Oni su još uvijek zdravi i veseli.
Oni znaju da želja za uspjehom rađa brigama i neprospavanim noćima, prepirkama, svađama, suzama, i ogorčenošću, ukratko – stresom i ostalim kardiološkim problemima. Zato su naši misionari najzdraviji ljudi na svijetu. Kad ste npr. čuli da je neki misionar dobio infarkt u misijama? Nikada!
Misionari vjeruju u Boga malih šansi i nevelikih rezultata. Njih ustvari uopće i ne zanimaju rezultati i uspjesi. O njima i ne govore. Njima je jedino važno da budu Isusova ljepota u svijetu. A o uspjehu, kažu, neka razmišlja Isus ako želi, premda oni misle da ni On nema vremena za takvo što. Bili za naše misionare rezultati vidljivo veliki ili nimalo vidljivi, bilo njihovo djelovanje plodonosno stostruko, šezdesetostruko ili tridesetostruko, ili doživljavali poraz za porazom, uopće ih ne brine. Ne brine ih ni kukolj ni neplodna smokva, ne brine ih ni trpljenje, ni što će jesti i piti, ni u što će se obući. Baš im je svejedno što se tiče pohvala i nagrada, nije im do prvih mjesta ni do crkvenih titula. Misionarima je važno da Isus raste, a posebno obožavaju posljednja mjesta. Znaju da na sve ostalo nema smisla trošiti ni pamet ni snagu. Oni su poput ptica na grani. Zamislite, niti siju niti žanju! Vedri i nasmijani! Kakve li sjajne duhovnosti. Bože, daj nam puno misionara i misionarki!


Povratak