Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Što bi Crkva bila bez nas  

Objavljeno | 3.6.2013.

Piše: vlč. Antun Štefan

U svojem zemaljskom životu Isus je pozvao dvanaest jednostavnih ljudi da ostanu s njim, da dijele njegov put i nastave njegovo poslanje; izabrao ih je usred naroda punog vjere u Božja obećanja. Govorio je svima, bez razlike, velikima i malima, mladom bogatašu i siromašnoj udovici, moćnima i slabima; nosio je Božje milosrđe i oproštenje, ozdravljao, tješio, pokazivao razumijevanje; nosio je svima prisutnost Boga koji se zanima za svakoga.

Nije čekao da mi dođemo k njemu, nego je on pošao k nama, bez kalkuliranja i odvagivanja. Bog je takav: on uvijek čini prvi korak, on ide prema nama. Veliki Bog se oslanja na malenoga čovjeka i pita: "Koga da pošaljem?" (Iz 6, 8).
Veliki Bog uključuje nas u svoje djelo. On sam premošćuje ponor koji se otvara između njega i nas. Prolazeći uz Galilejsko more, rekao je svojim prvim misionarima: ''Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!'' (Mt 4, 18 – 22) Bili su ribari. I naši misionari i misionarke čuli su isti poziv i rekli svoj: ''Evo me!'' Oni su naši heroji.
A ti i ja, dragi moj brate i draga moja sestro?! Idemo ili ne idemo? Tražimo li stalne izlike i neprestane izgovore? Djevica Marija bila je pozvana da bude majka Isusova; učenici, ribari, pozvani su ostaviti svoje mreže i slijediti Isusa; i mnogi još. Bili su svjesni da Bog od njih traži da učine nešto za njega. Za većinu od njih to je bio čin poslušnosti – iako su možda bili i neodlučni i razmišljali kako nisu dovoljno dobri za Božje djelo; sve njih Bog je obdario darovima da mogu odgovoriti na njegov poziv. Isus nas zato nastavlja pitati: „Koga da pošaljem?“ Reci mu svoj odgovor.
Što bi bila Crkva bez nas i bez naših misionara?! Nedostajalo bi joj ljubavi, majčinstva i nježnosti. Isus nas podsjeća da "oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!'' (Mk 10, 42 – 43) Naši misionari i misionarke prihvatili su vršiti svoj autoritet – ljubeći, pomažući, grleći, posebno one koji su na rubovima čovječanstva, na periferijama ljudskosti. Oni su ''pravi gospodari svijeta'', jer poslužuju druge darujući im svoj život. Tako to rade sveci. Oni su nam primjer i poticaj da i mi tako živimo.


Povratak