Piše vlč. Antun Štefan

Nadahnuće za ovaj uvodnik našao sam u tužnim sudbinama izbjeglica s Bliskog istoka koji ovih mjeseci dolaze u Europu, koja je za njih postala poput ''obećane zemlje''. Izbjeglice, koje većina od nas gleda na TV-u iz ugodnih naslonjača, ljudi su koji su morali ostaviti svoj dom i svoju domovinu i otići u nepoznato, ne znajući ni hoće li ikada stići na odredište ni što ih tamo čeka. Oni sanjaju o boljem životu, o životu dostojnu čovjeka, stvorena na sliku Božju. Njihove sudbine podsjetile su me na jednu TV seriju koja je bila prikazana krajem 70-ih godina prošlog stoljeća na sarajevskoj televiziji, a zvala se Korijeni. Bila je to gorka priča o američkim crnim robovima, a snimljena je po knjizi Alexa Haleyja Roots: The Saga of an American Family.

Piše vlč. Antun Štefan

Nedavno sam, na Veliku Gospu, bio gost u marijanskomu svetištu na otoku Visu. Bilo je vruće, ali i čarobno lijepo... Tog dana u sedam sati svetu misu i propovijed imao je jedan postariji brat franjevac, dok smo mi ostali svećenici ispovijedali. Njegovu propovijed sam čuo isprekidano, a jednu od misli uspio sam zapamtiti: ''Dice nima! A kako ćemo?'' – pitao je propovjednik svoje slušatelje. Odmah sam znao da će to biti naslov mojeg uvodnika za rujan!

Piše vlč. Antun Štefan

Događaj Duhova svima nam je poznat. Apostoli su, zajedno sa ženama i majkom Isusovom, primili Duha Svetoga. Nakon toga su okupljenim ljudima u Jeruzalemu započeli svjedočiti i propovijedati Isusa. Ljudi su bili oduševljeni. Rodila se prva zajednica Isusovih vjernika – Crkva. Jedan od znakova njihove vjere bilo je zajedništvo: ''Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama'' (Dj 2, 42).