Piše vlč. Antun Štefan

Genoveva je spasila Pariz, Martin je podijelio svoj kaput, Vinko Paulski je zbrinjavao zanemarenu djecu. Svatko na svoj način i u svoje vrijeme. Oni su naši svetci. Tko to još nije tražio od svete Rite da mu pomogne izliječiti prijatelja ili bolesno dijete, od sv. Terezije od Djeteta Isusa da pronađe posao ili da položi ispit, svetu Tereziju iz Avile, koja je znala ući u veliku intimu s Gospodinom, da nas pouči kako imati isto iskustvo, svetog Pavla za hrabrost i smjelost, jer je bio nevjerojatan misionar!?
A što moliti naše svete misionare!? I naši su misionari sveti ljudi koji su sebe potpuno predali Bogu i ljudima i koji pokazuju da u životu nisu bitni ni čast ni uspjeh, već samo ljubav i služenje drugima. Oni su stavili evanđelje na prvo mjesto u svojem životu. Zato se njima trebamo moliti da nas zagovaraju. I premda i dalje imaju mane i grijehe, oni žive u velikoj milosti božjoj, puni predanja i zanosa. Moliti se njima znači moliti se onomu kojega strastveno vole. Bog dozvoljava da nam oni budu pristupačniji od njega samoga jer su njegovi najbolji prijatelji.
Molimo se za njihovu zaštitu, pomoć, podršku, razlučivanje u životu, ljubav za Boga, za Crkvu, za ljude. Molimo za njihovu jednostavnost, veliku slobodu i radost. Molimo ih da imamo hrabrost za sijanje, a ne za „pastoral čuvanja“ (papa Franjo). Molimo ih za milost da budemo spremni zaprljati ruke da bismo oslobodili povjereni nam narod i vodili ga putem svjetla. Sveti naši misionari i misionarke, molite za nas!
 

Piše vlč. Antun Štefan
 
Vjerujem da ste čuli za različite Dane otvorenih vrata. Nedavno sam i sam sudjelovao na jednom takvom događaju. Radi se o danima kada omogućujemo drugima da s nama provedu određeno vrijeme, da otkriju gdje i kako živimo i da uđu u našu zajedničku tajnu.
Nama kršćanima o vratima govore i evanđeoski izvještaji o Isusovom uskrsnuću, ali ne o otvorenim, nego o zatvorenim vratima. Ova je činjenica vrlo važna za život u Kristu. Uskrsli Isus je k apostolima, koji su se, prestrašeni, skrivali, ušao kroz zatvorena vrata dvorane u kojoj su se nalazili. Dakle, susret Uskrsloga sa svojima događa se iza zatvorenih vrata. Najprije im je rekao: ''Mir vama! Ne bojte se!'', zatim im je pokazao svoje rane, tumačio im Pisma i potom ih poslao propovijedati.

Piše vlč. Antun Štefan
 
Krajem veljače i početkom ožujka ravnatelji Papinskih misijskih djela iz (nad)biskupija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj imaju godišnje skupštine, svaki u svojoj zemlji. Susreti su to na kojima se daju izvješća o stanju misija u pojedinim (nad)biskupijama. Treba reći da je stanje uglavnom zadovoljavajuće, ali i priznati da bi se moglo daleko, daleko bolje. Negdje ide brže i više, drugdje sporije i manje. Bogu hvala na svemu i na svakome! Sva izvješća, i pastoralna i financijska, dobivaju naši (nad)biskupi i ravnatelji, a mi iz nacionalnih uprava šaljemo ih u Rim, u Kongregaciju za evangelizaciju naroda, čiji su dio i Papinska misijska djela. Radosni smo i zahvalni Bogu i ljudima za najmanje pozitivne pomake kad su u pitanju misije, i duhovne i materijalne.