Piše vlč. Antun Štefan

Nedavno sam, na Veliku Gospu, bio gost u marijanskomu svetištu na otoku Visu. Bilo je vruće, ali i čarobno lijepo... Tog dana u sedam sati svetu misu i propovijed imao je jedan postariji brat franjevac, dok smo mi ostali svećenici ispovijedali. Njegovu propovijed sam čuo isprekidano, a jednu od misli uspio sam zapamtiti: ''Dice nima! A kako ćemo?'' – pitao je propovjednik svoje slušatelje. Odmah sam znao da će to biti naslov mojeg uvodnika za rujan!

Piše vlč. Antun Štefan

Događaj Duhova svima nam je poznat. Apostoli su, zajedno sa ženama i majkom Isusovom, primili Duha Svetoga. Nakon toga su okupljenim ljudima u Jeruzalemu započeli svjedočiti i propovijedati Isusa. Ljudi su bili oduševljeni. Rodila se prva zajednica Isusovih vjernika – Crkva. Jedan od znakova njihove vjere bilo je zajedništvo: ''Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama'' (Dj 2, 42).

Poslije Uskrsa slušamo različite izvještaje o prvim zajednicama vjernika. Suprotno uobičajenomu mišljenju, učenicima nije bilo lako vjerovati u uskrslog Isusa, a još manje govoriti o njemu naokolo. Prvima je uvijek teže nego onima koji slijede, bilo gdje bili. Izvješće o učenicima iz Emausa koji se vraćaju u svoje selo nakon tragičnih događaja to nam najbolje osvjetljava.