Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Za gladne, bolesne i najpotrebnije  

Published | 2/9/2019

Misionari i misionarke iz siromašnih i nerazvijenih zemalja Afrike, Latinske Amerike, Azije i Oceanije u pismima i prigodom posjeta našoj Ustanovi govore nam o vrednotama i radostima domaćih ljudi: njihovom prihvaćanju Isusa koji ih oslobađa od straha i koji ih preko misionara uvodi u novi Božji svijet, zatim o njihovom prijateljstvu i otvorenosti, međusobnoj solidarnosti i odanosti, prihvaćanju dara života…, ali i o velikoj oskudici i nevoljama kojima su izloženi: nedostatku hrane, različitim bolestima, lošim stambenim uvjetima, slaboj dostupnosti zdravstvenih ustanova, nemogućnosti školovanja. Misionari ne mogu ostati spokojni i nijemi suočeni sa stvarnošću života u misijskim krajevima te postaju glas zaboravljenih stradalnika.
Nama koji živimo u stanovitom blagostanju naše svakodnevne brige i poslovi ne smiju nam zastrti pogled prema ljudima i cijelim narodima koji pate. Na jugu naše planete čuje se plač djece i odraslih koji plaču zbog gladi i bolesti. I taj vapaj postaje sve glasniji i preko misionara koji nam svjedoče o njihovim patnjama dopire do nas i tiče se svih nas.
Prenosimo Vam zapis jednog od naših hrvatskih misionara koji duboko proživljava patnju i bijedu ljudi u svojoj misiji te promišlja kako im pomoći. Poslušajmo njegov apel:
 
Misionar svjedoči
Gladni-bolesni-najpotrebniji-Zambija-don-Boris.JPGNaša misijska kuća izgledala je kao stjecište svih siromaha svijeta. Od jutra pa do večeri dolazili su ljudi tražeći pomoć. Žene u poderanoj haljini, donosile su svoju dječicu, koja su bila polugola i prosile koji komadić odjeće za djecu i za sebe jer: ona je udovica i kako će doći do odjeće? Ali ne samo da joj odjeća treba, nego, kako će nahraniti sebe i djecu kad je ono malo kukuruza što je prošle sezone urodilo već davno bilo potrošeno. Dok bi ona još govorila, već bi kolona drugih takvih majki čekala da ispriča svoj slučaj. Neki drugi starac ili starica samom svojom pojavom izazivali bi samilost, jer ne samo da bi imali na sebi nekoliko poderanih krpica odjeće nego bi izgledali kao izgladnjeli i izmučeni kostur s jednom jedinom riječi na ustima: "tala" - glad, pokazujući na prazan trbuh. Dječak i djevojčica s tankim ručicama i velikim, nadutim trbuhom, što je znak neishranjenosti, pitali bi za odjeću i hranu: mlijeko u prahu, sol, šećer, sapun, itd.
Uopće, kamo bih god krenuo, kuda bih god išao, nailazio sam na prosjake. Čim bi me vidjeli, nisu propuštali priliku, a da ne prose, pa bilo to starci ili djeca ili njihovi roditelji. Znao sam se osjećati kriv što sam bijelac i što sam zbog toga u puno povoljnijem položaju nego oni, što imam nepoderane hlače i čistu košulju, što imam kapu na glavi i sandale na nogama, a krećem se među ljudima koji svega toga nemaju. Kriv što imam dovoljno jesti, a ova djeca i starci, trudne žene, bolesnici i ostali imaju svega jedan obrok na dan koji se sastoji od kukuruzne pure (palente), nešto povrća, često bez soli i ulja, kriv što izgledaju kao sjene od kosti i kože. Muka je bila proći kroz selo gledajući uvjete u kojima žive. Bilo bi lakše samo proći kao turist, vidjeti i kasnije ispričati nekome što si vidio. Ali ja sad ovdje stanujem, ovo su mi susjedi i mještani; ovdje sam da naviještam Radosnu vijest, želim pomoći gdje god mogu, tražiti izlaza iz duhovne i tjelesne bijede. Nisam ovdje samo da gledam. Ali, što napraviti?
 
Misionari ne mogu riješiti sve probleme, ali ako im plemeniti ljudi pomognu, mogu stvarati žarišta koja pokazuju izlaz iz bijede i put prema sretnijoj budućnosti. Uključimo se u djelo misionara te pomozimo gladne, bolesne i najpotrebnije u misijama.
 
Vaše novčane darove možete poslati prema priloženoj uplatnici (nalogu za plaćanje) ili donijeti u naš ured.

Uplatnica-gladni-Ksaver-00-(1).jpg


 


Back