Naša misijska kutijica izgleda kao kuća – dom. Okružena je djecom iz svih dijelova svijeta. Svima nam je to poziv da izgrađujemo Crkvu kao zajednički duhovni dom, u kojem uvijek ima mjesta za svaku osobu i u kojoj ima srca i razumijevanja za potrebe svakoga njezinog člana.
Djeca uživaju u pričama i duboko ih doživljavaju. I nikad im nije dosta zanimljivih pripovijedanja koja im pomažu da stvore svoj novi svijet. Zato je za djecu pun pogodak kad su u prigodi slušati prave životne priče, a misionari koji dolaze iz drugih i dalekih kontinenata, "tamo gdje palme cvatu", imaju prepune torbe priča i dogodovština. Djeca upijaju svaku njihovu riječ, imaju mogućnost iz prve ruke upoznati ono o čemu su čitali u knjigama i časopisima ili gledali na televiziji. Naravno da je djeci najzanimljivije slušati kako žive njihovi vršnjaci u misijskim zemljama. A pritom se može mnogo toga doznati i usporediti: život u obitelji, susjedstvu i mjestu, školovanje, provođenje izvanškolskog i slobodnog vremena, njihove i naše kuće, hrana, odjeća...
Najveća i istinska radost unatoč najveće neimaštine i oskudice
.jpg.aspx?width=333&height=250)
Tako se doznaje da djeca u dalekim misijskim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije provode vrlo jednostavan život, u materijalnom pogledu vrlo siromašan, ali im je malo potrebno za životnu radost. Misionari pripovijedaju da se nitko tako radosno i istinski ne smije kao Afrikanci, premda se nigdje na svijetu ne pronalazi veća neimaština i oskudica. Afrička djeca su sretna ako se mogu nasititi običnom kašom od kukuruznog brašna ili domaće biljke manioke. Ali kao i djeca u bogatijim dijelovima svijeta, imaju svoje čežnje, planove i nadanja te su im potrebni povoljni uvjeti za odrastanje.
Slušajući o svojim vršnjacima i njihovim životnim prilikama kod djece u bogatijim zemljama razvija se bliskost, solidarnost, zajedništvo, želja da im pomognu, pa i da jednom, kad odrastu, odu u njihove zemlje i da tako dadu svoj prinos poboljšanju životnih uvjeta i napretku.
Djeca u misijskom zajedništvu i solidarnosti

Sposobnost djece da budu sudionici misijskog zajedništva i solidarnosti otkrio je biskup Charles de Forbin Janson u Francuskoj kad je 1843. pozvao djecu Pariza da molitvama i malim prinosima pomognu svojim vršnjacima u Kini koji su bili pogođeni krajnjom oskudicom i nedostatkom hrane. Otada postoji i Djelo svetog Djetinjstva, koje okuplja djecu cijelog svijeta u molitvenom zajedništvu i materijalnoj solidarnosti, pod geslom "Djeca pomažu djeci".
Ima prelijepih iskustava djece koja na različite načine pridonose poboljšanju životnih uvjeta svojih siromašnih vršnjaka u misijskim zemljama. Djeca se odriču slatkiša, koje igračke ili razonode, na različite načine štede da bi sačuvani novčić mogla ubaciti u misijsku kutijicu – kasicu. Tako skupljeni prilozi namijenjeni su za poboljšanje životnih uvjeta najpotrebitije djece u misijskim krajevima; katehetsku pouku i katekizme, školovanje te potrebne knjige i pribor, odjeću i uniforme za školu, programe prehrane – posebno za neishranjene, zdravstveno zbrinjavanje, brigu za siročad, invalidnu i hendikepiranu djecu.
Darivanje darovanog
Misijske kutijice su u svijetu i u Hrvatskoj popularne već desetljećima. Svećenici i vjeroučitelji predlažu djeci, okupljenoj na vjeronaučnim susretima i liturgijskim slavljima, da ih ponesu u svoje obitelji te da zajedno s ukućanima: roditeljima, braćom i sestrama, djedovima i bakama, budu najprije zahvalni za dar blagostanja i da daruju druge onime što su i sami primili od dragog Boga i dobrih ljudi.
Na neki način je vrhunac dječjeg prinosa i misijske suradnje kad za vrijeme svete mise kao prigodni prikazni dar donose svoje misijske kutijice i stavljaju ih pred oltar. To se prakticira prigodom Svjetskog dana misija – Misijske nedjelje, u listopadu, zatim na svetkovinu Bogojavljenja – Sveta Tri kralja, kad se obilježava Dan svetog djetinjstva, na završetku korizmenog vremena, koje je posebno obilježeno odricanjem i solidarnošću. Tako djeca pokazuju i svjedoče kako su porasla u duhovnoj zrelosti i evanđeoskim vrjednotama. Osobito se preporučuje prvopričesnicima i krizmanicima da u duhovnoj pripremi za primanje sakramenata budu otvoreni djelima solidarnosti, pa i misijskoj suradnji, koja se može ostvarivati prinosom misijskih kutijica.