Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Pomoć za školovanje djece u misijama  

Objavljeno | 8.2.2019.

Kada u današnje vrijeme misionari dođu u nove krajeve u skladu sa mjesnim prilikama i svojim mogućnostima redovito uz crkve osnivaju i škole, osnovne, zanatske i srednje.
Gotovo sva misijska područja su vrlo siromašna i nerazvijena. Ni države u tim područjima nisu u mogućnosti puno učiniti za razvoj školstva. Tako se na primjer u mnogim državama središnje Afrike financiranje školstva velikim dijelom bazira na sustavu školarina i dijete ne može pohađati školu ako roditelji ili netko drugi ne uplati školarinu. Ako pak ne postoji školarina, onda su uvedena neka druga davanja za pohađanje škole (doprinos za školske klupe ili slično). Uz školarinu treba kupiti obaveznu školsku uniformu i obuću (u Africi djeca trebaju u školi biti uniformirana, jer njihova svakodnevna odjeća je tako trošna da nije prikladna za školu), školske knjige i drugi pribor, a poželjno je da se djetetu omogući i neki prilog za hranu dok je u školi. Prosječni troškovi školovanja u osnovnoj školi u srednjoafričkim zemljama iznose oko 100 eura godišnje.

Blagodati prosvjećivanja i školovanja
Siromašne afričke obitelji imaju dnevni prihod od 1-2 eura. Budući da prosječna obitelj ima od 5 – 10 djece, gotovo sve troši za hranu, ne ostaje im gotovo ništa za školovanje djece i druge potrebe. Članovi prosječne obitelji u srednjoj Africi imaju obično dnevno jedan obrok, i to kukuruzne žgance s umakom od povrća ili kašu od biljke manioke. Zbog toga samo neka djeca iz pojedine obitelji mogu ići u školu.
Druga nevolja što se tiče školovanja je nedostatak škola u mnogim područjima te škole treba tek izgraditi i opremiti. Ponekad u razredima bude i preko 100 učenika, a škole nemaju niti školsku ploču te učitelji pišu slova i riječi po tlu.
 
Prenosimo Vam iskustvo jednog od naših hrvatskih misionara u Africi koji je zabrinut za budućnost djece i mladih u svojoj misiji, poslušajmo njegov apel:
 
„Učili smo u Kimbulu!
 Ova mi izreka već tri godine zvuči u ušima i ostati će mi trajno u sjećanju. Po mom dolasku u novoosnovanu misiju Kimbulu, bijaše to moj prvi susret s grupom katekumena te pripravnika za Prvu Pričest i Krizmu. Tog dana, u našoj crkvi, na poukama, bilo ih je preko 250 kandidata u dobi od 12 do 20 godina. Želio sam se uvjeriti u istinitost izreke koju sam čuo, čak od našeg biskupa u Butembu. Nakon molitava koje su recitirali napamet, zamolio sam vjeroučitelja da na ploču napiše, na njihovu kinande jeziku i na jeziku kiswahili: “Bog je Ljubav“.
Od svih prisutnih, samo je 5 znalo pročitati. Svi ostali su rekli,onako kao u šali: “Mi smo učili u Kimbulu!“ Drugim riječima: “Mi ne znamo čitati ni pisati“.
Kongo-Fra-Ilija-Skola.jpgSa svim prijateljima misija, pitam se: je li moguće da i danas, u 21. stoljeću, u novoosnovanoj misiji Kimbulu, ima više od 95% djece i mladih koji ne znaju čitati i pisati? Da, moguće je! Zašto to? Samo zato što im nitko još nije omogućio, ama baš nikakvo školovanje. Kraj je zabačen, roditelji siromašni, a čini se da ni državu nije briga nije. Desetogodišnji –programirani i nametnuti rat, umnožio je siročad, uništio postojeće strukture, stvorio opću nesigurnost i posvemašnju bijedu.
Neokolonijalisti, zaogrnuti „grimizom mondijalizacije“, ne smo da bezdušno i sramotno pljačkaju sva materijalna bogatstva ove zemlje, nego, kao pravi „janjičari“, mučki i sustavno, svjesno i programirano, likvidiraju sve nadobudnije pojedince ili pak „izvoze“ inteligenciju.
„Crkva i samo Crkva, snagom Duha i Radosne vijesti, može nas spasiti od ropstva i našu kulturu od propasti, tvrdi jedan mjesni učitelj, koji je ujedno i roditelj od 11 djece. Radosna vijest koju nam naviještate vi misionari, objavljuje nam da je Bog naš Otac, da nas ljubi kao svoju djecu i da nam daje Život. Ako je tako, onda bi i Bog kao i naši preci, vi misionari kao i svi katolici - naša braća po vjeri, morali nam priteći u pomoć i omogućiti da i mi budemo ljudi, da nastavimo prenositi život, da se i naše potomstvo održi ovdje gdje nas je Bog stvorio, da i našoj djeca rastu i unapređuju svoj rodni kraj i postanu odgovorni za svoju budućnost. Za našu kulturu života, od svih stvorenja, ČOVJEK JE VRHUNSKA VREDNOTA, OBITELJ JE KOLIJEVKA ŽIVOTNE SREĆE, A DIJETE SRCE I SMISAO NAŠE KULTURE I BUDUĆNOSTI. I naša djeca žele ići u školu, i naša djeca imaju pravo znati čitati i pisati, iako su im roditelji materijalno siromašni i redovito nepismeni. Zato molimo svu našu braću u Kristu, sve sinove naše zajedničke Majke Crkve, budimo suodgovorni i solidarni, budimo vjerodostojni svoga zvanja i poslanja. Pomagati školovanje djece i mladeži, to je boriti se danas protiv nove kolonizacije, izvoza roblja i diskriminacije…“
To je vapaj našeg seoskog učitelja i svih roditelja, djece i mladeži iz Afrike.
 
Dragi dobročinitelji i prijatelji misija, i Vi se možete uključiti u velika djela naših misionara i misionarki te im pomoći svojim prilozima kako biste omogućili sretnije odrastanje nekom afričkom djetetu i tako usrećili cijelu njegovu obitelj. Vaš dar za školovanje djece u misijskih područjima Afrike, Latinske Amerike i Oceanije možete poslati prema priloženoj uplatnici (nalogu za plaćanje) ili donijeti u naš ured.

Uplatnica-skolovanje-Ksaver-00.jpg
 


Povratak