vatikan.va hbk.hr PMD

Sluga Božji Alain-Marie Guynot de Boismenu  

Objavljeno | 7.1.2018.

Piše vlč. Odilon Singbo

Alain-Marie rođen je 27. prosinca 1870. u Saint-Malu, u Francuskoj. Bio je najmlađe dijete aristokratske obitelji s jedanaestero djece. Pohađao je katoličku gimnaziju u rodnom gradu. Godine 1888. ušao je u Družbu misionara Srca Isusova. Svećeničku formaciju imao je u Issoudunu, a za svećenika je zaređen 10. veljače 1895. u Bourgesu. Tri godine nakon ređenja i svećeničke službe u Francuskoj poslan je u misije u Papuu Novu Gvineju. Manje od godine nakon dolaska postao je voditelj misija. Cijeli svoj život posvetio je evangelizaciji i razvoju te zemlje. Papa Lav XIII. imenovao ga je 10. lipnja 1899. za biskupa koadjutora mons. Louisa Andrea Navarra, prvoga apostolskog vikara Papue Nove Gvineje.

Za biskupa je zaređen 18. ožujka 1900. u bazilici Srca Isusova u Parizu. Nakon smrti biskupa Andrea 1912. mons. Alain Marie postaje apostolski vikar Papue. Godine 1918. osnovao je družbu Služavke Našeg Gospodina, kojoj se pridružila Marie-Therese Noblet te je vodila družbu od 1921. Mons. Guynot je vodio misije i biskupiju sve do 1945., kad se povukao i proveo ostatak svojih godina vodeći družbu u Kubuni, posvećen molitvi i samozatajnosti. Umro je 5. studenoga 1953., a pokopan je u Kubuni.
Kao biskup, 1937. godine zaredio je prvoga domaćeg svećenika u Papui, vlč. Louisa Vangeka, koji je kasnije postao biskup u Culusiju, u Papui. Biskup Guynot se posebno istaknuo po svojoj brizi za dobro domaćeg stanovništva. Posebno mu je bilo na srcu da domaći svećenici, redovnici i redovnice budu nositelji evangelizacije u svojem narodu, što je posebno pokazao osnivanjem spomenute domaće redovničke zajednice.
Crkva je prepoznala herojske kreposti mons. Guynota te je stoga otvorila proces za njegovu beatifikaciju, 16. travnja 2014.
Zanimljivo je da se mons. Guynot unatoč brojim misijskim postignućima nikada nije htio isticati. Uvijek je izbjegao pohvale. Jednom je to pokazao obraćajući se svojim prijateljima: „Ako čujete da me tko hvali, molim vas, recite mu: okaljao je svoj značaj jer je pušio cigarete, volio kapljicu alkohola i znao reći: 'Pustite me na miru!'“ Time je dao svojim sugovornicima materijala kojim je želio da ga omalovaže. A nesvjesno je tako potvrdio poniznost misionara velika srca i neupitne svetosti. Zbog vedrine kojom je uvijek djelovao dobio je nadimak „nasmiješeno lice“ te je, prema svjedočanstvu mnogih, zračio Božjom milošću.
 
Vlč. Odilon Singbo
 


Povratak