Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Sluga Božji brat Victorino (1885. – 1966.), duhovni otac kubanske mladeži  

Objavljeno | 6.5.2019.

Piše vlč. Odilon Singbo
 
Victorin Nymphas Arnaud Pagés rođen je 7. rujna 1885. u zemljoradničkoj obitelji u Onzillonu, u pokrajini Auvergne, u Biskupiji Puy-en-Velayu, u Francuskoj. Bio je prvo od sedmero djece u obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Coubonu. Sa 16 godina bio je primljen u Institut braće kršćanskih škola i 1903. položio svoje prve redovničke zavjete. Francuski zakon iz 1905. godine o odvajanju Crkve i države prisilio je redovnike da napuste zemlju. Njegova zajednica se preselila u Kanadu, ali je ondje Victorin boravio samo kratko. Zatim prihvaća odluku svojih poglavara i odlazi u misije na Kubu. U Havani je 1913. položio svoje doživotne zavjete.
Na Kubi je  proveo više od 50 godina života, istaknuvši se u ljudskim i kršćanskim krjepostima, te su ga nazvali brat Victorino.

Osim škola otvarao je i katehetske centre za odgoj djece u vjeri. Kao mlad redovnik, osjetljiv na bijedu i moralnu zapuštenost u kojoj su se nalazili mladići i djevojke siromašnih društvenih slojeva, osnovao je Savez kubanske katoličke mladeži, s biskupovim odobrenjem. Bio je to pokret koji je ostavio dubok trag na Kubi. Godine 1943. pokret je brojio 8000 članova, u 300 skupina. Deset godina kasnije brat Victorino dobio je od kubanskih vlasti najveće priznanje za rad s mladeži. No, budući da su od 1961. komunisti, pod diktaturom Fidela Castra, počeli proganjati Crkvu, prekinulo se i djelovanje Saveza kubanske katoličke mladeži. Svi strani redovnici bili su protjerani iz zemlje te se brat Victorino ponovno vratio u Kanadu. Nakon toga dobiva dopuštenje od svojih poglavara da ide na Floridu, a potom u Santo Domingo, u Dominikansku Republiku, te konačno u Portoriko, gdje je živio do kraja života, pomažući kubanske emigrante koji su bježali od Castrove diktature. Organizirao je molitvene zajednice i na različite načine pomagao kubanskim izbjeglicama, i materijalno i administrativno.
U Velikom tjednu se razbolio i ujutro 16. travnja 1966. preminuo. Mnogi su njegovu smrt doživjeli kao odlazak svetca u Očev dom. O njemu ima mnogobrojnih pozitivnih svjedočanstava, a jedno od njih kaže: „Kad će brat Victorino otići u nebo, njegovo će djelo ostati živo i snažno. Lijepo je i plodonosno kubansko očinstvo toga blagoslovljenog čovjeka.“
Godine 1999. biskupske konferencije Portorika i Dominikanske Republike napravile su početne korake za beatifikaciju brata Victorina. Dana 6. travnja 2019., s odobrenjem papa Franje, Kongregacija za kauze svetaca donijela je dekret kojim priznaje njegove „herojske krjeposti“. Time su vrata za proglašenje blaženim brata Victorina, apostola kršćanskih škola, širom otvorena.            
 


Povratak