vatikan.va hbk.hr PMD

Sluga Božji mons. Stefano Ferrando, biskup i misionar  

Objavljeno | 7.2.2018.

Piše vlč. Odilon Singbo
 
Stefano Ferrando je rođen u Rossiglioneu 28. rujna 1895. od oca Augustina i majke Josipe Salvi. Već u ranoj dobi pokazao je znakove svećeničkog poziva i oduševljenje zbog duhovnosti sv. Ivana Bosca te ulazi u salezijansku zajednicu. Prve zavjete položio je 1912. u Foglizzu Canaveseu, kraj Torina.

Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je mobiliziran za zdravstvene potrebe u tome ratnom vremenu. Za to je dobio i priznanje. Nakon teoloških studija zaređen je za svećenika, 1923. godine, u Borgo San Matinu. Na vlastitu molbu, otišao je u Assam i bio je među prvim salezijancima koji su došli u Indiju (1921. – 1923.). Deset godina je ondje djelovao na raznim dužnostima, kao magistar novaka, ali i kao profesor. Papa Pio XI. ga postavlja na čelo Biskupije Krishnagar 9. srpnja 1934., a 10. studenoga biskup iz Calcutte ga je zaredio za biskupa u Shillongu. Tako je postao prvi biskup Krishnagara te velik misionar svojeg reda. No već 1935. isti ga je papa postavio na čelo Biskupije Shillong. S velikim poštovanjem i naklonošću 14. ožujka 1936. preuzeo je novu biskupiju, povjerivši ju raspetomu Isusu, prema svojemu biskupskom geslu: „U križu je spas.“
Između mnoštva vizija koje je biskup Ferrando imao, treba istaknuti njegovu želju da domaći ljudi budu evangelizatori vlastitog naroda. Posebno je bio ustrajan u toj namjeri. Istim je žarom podržao gradnju velike katedrale, koju je požar uništio 1936. Godine 1942., utemeljio je Družbu misionaraka Marije Pomoćnice Kršćana, koje su ujedno bile domaće djevojke i katehistice, tj. odgajateljice svojih sunarodnjaka. Pripremio je osnivanje biskupija Dibrugarh i Tezpur. Nakon sudjelovanja u zasjedanjima Drugoga vatikanskog sabora, 26. lipnja 1969. ostavlja svoju biskupiju, a papa Pavao VI. imenuje ga naslovnim nadbiskupom Troine. Godine 1972. vratio se u Assam kao „apostolski hodočasnik“ i posvetio katedralu. Ostao je ondje četiri mjeseca, tijekom kojih je posvetio i katedralu u Shillongu, čija je gradnja dovršena 24. travnja 1973. Nakon povratka u Italiju, kao već stariji misionar i biskup, povukao se u salezijansku kuću u Quartu. Jednom prigodom je napisao: „Ovdje u Italiji često me pitaju: 'Kako je moguće da ste ostavili Assam nakon 47 godina misionarskog života?' Odgovaram: 'Jer, nakon što sam čekao 47 godina, napokon je došao dan kad se Crkva u Indiji može snaći sama.'“ Takvim razmišljanjem biskup Ferrando pokazuje koliko se trudio upravo oko odgovornoga i samostalnog djelovanja te domaće Crkve i koliko je važno da u misijskom poslanju opće Crkve, ali i raznih suvremenih misionara, takav cilj bude uvijek pred očima. Inače postoji opasnost da se ljudi iz misijskih krajeva pretvore u trajne ovisnike, nesposobne za primanje, življenje i dijeljenje Božje milosti. Biskup Ferrando je svojom poniznošću, jednostavnošću i izravnim kontaktom s narodom bio izvor mnogih obraćenja. U tom je ujedno bio ključ njegova pastoralnog uspjeha.
Biskup Ferrando preminuo je 20. lipnja 1978. Devet godina kasnije njegove duhovne kćeri, redovnice misionarke Marije Pomoćnice, željele su njegove zemne ostatke prenijeti k sebi. Stoga je njegova urna stavljena u kapelu Samostana svete Margarete u Shillongu, u zemlji koja je bila njegov drugi dom.
Dana 4. ožujka 2016. priznate su herojske kreposti sluge Božjega mons. Stefana Ferranda, koji je na dobrom putu da bude proglašen blaženim.


Povratak