Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Sv. Pavao Denn, misionar i mučenik  

Objavljeno | 13.7.2020.

Pavao (Paul) Denn rođen je 1847. u naselju Wazemmes, na sjeveru Francuske, koje je danas predgrađe Lillea. Njegov otac, koji je bio poreznik, umro je od kolere i majka je sama morala odgajati petoro djece. S nepokolebljivim i snažnim temperamentom mislio je na misije i u najranijoj mladosti. Čuli su ga govoriti: „Kada odrastem, otići ću u Kinu i krstit ću malene Kineze.“ U međuvremenu, da bi zaradio za život, postao je službenik u banki.

No i dalje je mislio na svećeništvo. Budući da nije studirao, pošao je u katoličku školu u Amiens i s dvadeset i dvije godine započeo je učiti latinski. Nakon što je jednog dana dobio relikvije pet isusovačkih žrtava Pariške komune, poslao ih je svojoj majci s ovim razmišljanjem: „Evo pet prekrasnih ruža, sve crvene od krvi prolivene za Isusa Krista. Postoji šesti medaljon, koji je prazan. Zašto on ne bi bio za mene?“
Konačno je u srpnju 1872. ušao u isusovački novicijat u Saint-Acheulu, a nekoliko tjedana kasnije otišao je u Kinu. Ondje nastavlja studij kineskog jezika i teologije, a 1880. zaređen je za svećenika. Započinje revno djelovati: propovijeda, katehizira, okuplja napuštenu djecu, posjećuje župljane itd.
Mjesec dana nakon napada na Ou-i, 20. srpnja 1900., misionari isusovci Pavao Denn i Leon Ignacije Mangin bili su masakrirani, kao i još pedeset i dvojica drugih kineskih kršćana tijekom tzv. Bokserskog ustanka.
U vrijeme tog ustanka otac Pavao bio je župnik u Kou-tchengu, gdje je, unatoč opasnosti, želio ostati hrabar i vjeran. Tek po zapovijedi oca Mangina, svojega nadređenoga, otišao je skloniti se s njim u tvrđavu Tchou-kia-ho i ondje je podnio mučeništvo.
S još trojicom isusovaca, o. Modestom Andlauerom (1847. – 1900.), o. Leonom Ignacijem (Léon-Ignace) Manginom (1847. – 1900.) i o. Remigijem (Rémy) Isoréom (1852. –1900.), o. Pavao Denn proglašen je blaženim 17. travnja 1955. u Rimu od pape Pija XII., a kanoniziran kao jedan od stotinu i dvadeset mučenika iz Kine 1. listopada 2000. od pape Ivana Pavla II.
Pišući o isusovcima mučenicima iz Kine nepravedno bi bilo ne spomenuti činjenicu da je povezanost Družbe Isusove i dalekih azijskih krajeva vrlo duga.
Činjenica je da je papa Pavao III. Družbu Isusovu službeno potvrdio 27. rujna 1540. godine, a još i prije službene potvrde Družbe Isusove sv. Franjo Ksaverski (1506. – 1552.) otputovao je u misije na Daleki istok. Taj veliki apostol Azije s pravom je u Crkvi proglašen zaštitnikom misija. U nepunih dvanaest godina obišao je golema prostranstva Azije (čak i Japan), a umro je u 46. godini života, i to pred vratima Kine. No ondje gdje je on stao, drugi su nastavili. Najglasovitiji među njima rodio se upravo u godini Franjine smrti. Bio je to o. Matteo Ricci (1552. – 1610.), koji je svojim načinom apostolskog djelovanja postao istinski preteča inkulturacije.
Međutim bilo je i onih razdoblja u povijesti Kine kad su kršćanski misionari, zajedno sa svojim stadom, proživljavali progone. Jedno od takvih razdoblja bilo je i vrijeme u kojem je u Kini djelovao otac Pavao Denn sa svojom subraćom.
Povjesničari procjenjuju da je u apostolskom vikarijatu koji je bio povjeren Družbi Isusovoj 5000 katolika ubijeno zbog svoje vjere. Poznata su nam imena njih 3062, a imena ostalih zapamćena su samo na nebesima.
U vrijeme u kojem je djelovao otac Pavao Denn ogorčenje Kineza prema zapadnjačkomu imperijalizmu bilo je na vrhuncu. To je dovelo do osnivanja tajne nacionalističke organizacije poznate pod nazivom Bokseri. U to turbulentno vrijeme u povijesti Kine stradavali su misionari, ali i domaći vjernici (što izrijekom određuje jedan dekret, izdan 1. srpnja 1900.). Među mnogim žrtvama jest i skupina od 56 kršćana u koju je pribrojen i otac Pavao.
1. listopada 2000. godine sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ih je svetima, zajedno s još pribrojenih 64 mučenika koji su ubijeni u razdoblju od 1648. do 1930. Najmlađi od tih 56 iz Pavlove skupine bio je devetogodišnji dječak Andrea Wang Tien K'ing, a najstariji 79-ogodišnji Pablo Liou Tsinn Tei.
Tog petka, 20. srpnja 1900. misionari Mangin i Denn sklonili su žene i djecu u crkvu. Ubrzo su ih otkrili bokseri i ponudili spas onima koji se odreknu kršćanske vjere. Neki prihvatiše. Nakon što je o. Denn zapjevao Confiteor, a o. Mangin izrekao riječi odrješenja, započeo je masakr. Umrli su mučeničkom smrću.
Molimo da primjer kineskih mučenika rasplamsa misijski žar, a njihov zagovor pridonese jedinstvu, miru i potpunoj slobodi Crkve u Kini.


Povratak