vatikan.va hbk.hr PMD

Sveti Augustin Schoeffler  

Objavljeno | 11.5.2018.

Piše vlč. Odilon Singbo

Rođen je 22. studenoga 1822. u Mittelbrunnu, kao prvo od šestero djece. Tijekom svojeg školovanja Augustin je bio marljiv i nadaren učenik. Zbog toga ga je njegov otac, koji je tada bio učitelj, tajnik u općini i voditelj zbora u župi, poslao k svojemu bratu svećeniku. Kod njega je Augustin primio prvu svetu pričest. Nakon toga je ušao u malo sjemenište u Pont-a-Moussonu i studirao u Phalsbourgu, rodnom gradu svojeg oca. Uvijek je želio ići stopama svojeg strica, ali je najprije morao naučiti francuski, jer mu je materinji jezik bio njemački. Nakon duga razmišljanja, u kojem je nastojao proniknuti je li njegov poziv postati vojnik ili svećenik, u studenome 1842. godine ušao je u bogosloviju u Nancyju. U bogosloviji se pokazao vrlo odgovornim u svim zadaćama koje su mu bile povjerene, a bio je osobito solidaran prema kolegama koji su se našli u raznim poteškoćama.

Nakon đakonskog ređenja 9. listopada 1846. godine vratio se u Phalsbourg, gdje je rekao roditeljima da želi hodočastiti u Mittelbrunn, u crkvu u kojoj je primio krštenje. Po prijatelju svećeniku obavijestio je roditelje o svojim misijskim željama. No njegove dvije tete pokušale su ga zadržati u Francuskoj, protiv čega se borio svim snagama. Čuo je za progone vjernika u Kini i odlučio je otići upravo onamo. No uvijek je dodao: „Bitno je biti ondje kamo nas dobri Bog poziva, to je jedina potrebna stvar.“ Zaređen je za svećenika 29. svibnja 1847. i nakon toga odlazi u misije u zapadni Tonkin, gdje su ponovno započeli progoni vjernika. Nakon 119 dana putovanja brodom stigao je u Singapur i nastavio putovanje preko Hong Konga. Krajem travnja 1848., sa šestero je subraće stigao u Kinu. Iste godine umre car Thieu Treći, a mladić Tu Duc, koji je tada imao samo 19 godina, postao je novim carem.
Augustin je ubrzo naučio jezik i već je nakon šest mjeseci mogao slušati ispovijedi. Nakon susreta s biskupom Retordom bio je oduševljen hrabrošću naroda i snagom njegove vjere. Uvijek je s radošću pratio biskupa na njegovim pastoralnim pohodima. No progonstva su se nastavila i donijela bolesti i druge poteškoće. Tijekom jednog putovanja s biskupom Augustin je teško obolio od kolere. U tim mu je trenutcima biskup podijelio potrebne sakramente. No Augustin se oporavio i dovršio putovanje. Nakon toga je dobio mogućnost samostalno vršiti misijsko poslanje. Poslan je u provinciju Son Tay, gdje je 14 godina ranije jedan misionar podnio mučeništo.
Augustin je stigao u novu misiju 1851., kao jedini Europljanin, s osmero subraće iz Vijetnama, među 15 000 kršćana. U svojem je djelovanju uvijek bio spreman na mučeništvo, prihvaćajući ga kao milost od Gospodina. Iste je godine uhićen te ispitan o svojem identitetu i razlogu boravka u zemlji. Upitali su ga zna li da je zabranjeno propovijedati kršćansku vjeru. Potvrdno je odgovorio. Nakon toga su ga prisili da stane nogom na križ, što je odbio. 11. travnja je donesena presuda da ga se smakne. Odrubili su mu glavu i bacili ga u rijeku 1. svibnja 1851. Imao je 29 godina kad je podnio mučeništvo, tri godine nakon dolaska u misije.
Beatificirao ga je papa Lav XIII. 27. svibnja 1900. godine, a kanonizirao ga je papa Ivan Pavao II. 16. lipnja 1988.
U trenutcima kada Crkva u raznim dijelovima svijeta osjeća nedostatak duhovnih zvanja, taj misionar može biti velikim zagovornikom i primjerom svećeničkim kandidatima. Stoga ne iznenađuje da je zaštitnik bogoslovnog sjemeništa u Lorrainu, gdje ga bogoslovi slave 25. studenoga.
 
 


Povratak