vatikan.va hbk.hr PMD

Sveti Franjo Regis Clet  

Objavljeno | 14.7.2017.

Piše vlč. Odilon Singbo

Sveti Franjo Regis Clet živio je u neprestanu i predanu hodu za Kristom. Naime, nakon što je doživio nevolje Francuske revolucije, zatražio je odlazak u misije. Poslan je u Kinu. U Macao je došao 15. listopada 1791. U Kini je misijski djelovao 29 godina, nakon čega je podnio mučeničku smrt – odrubili su mu glavu. Proglašen je blaženim 1900., a svetim ga je proglasio sveti Ivan Pavao II. 2001. godine.
Franjo je rođen 19. kolovoza 1748. u Grenobleu, u Francuskoj, kao drugo dijete u obitelji s petnaestero djece. Bio je odgojen u pobožnoj obitelji. Jedan njegov brat postao je svećenik kartuzijanac, a jedna sestra redovnica karmelićanka.

Školovao se u isusovačkom kolegiju u Grenobleu. Stupio je 6. ožujka 1769. u Družbu misionara svetog Vinka Paulskoga (lazarista) u Lyonu, a vječne zavjete položio je 1771. Za svećenika je zaređen 27. ožujka 1773., a zatim je postavljen za profesora moralne teologije u lazarističkom sjemeništu u Annecyju. Bio je izuzetno stručan i obrazovan predavač pa su ga zbog njegova enciklopedijskog znanja prozvali "živom bibliotekom". Pobožnoga i razboritog duhovnika poglavari su izabrali 1786. za rektora u Annecyju, a 1788. za učitelja novaka u matičnoj kući u Parizu. Tu službu je obavljao do 1791., ali je oduvijek želio otići u misije i žrtvovati se za vjerničke duše. Čeznuo je za dalekom Kinom i napokon je 10. travnja 1791. otplovio u misije iz Lorienta. U Macao je stigao 15. listopada 1791. Najprije je djelovao u provinciji Jiangxi, na jugoistoku Kine, kao prvi europski misionar. Nakon toga je od 1793. djelovao kao poglavar misionara u provincijama Huguang, Hubei i Hunan. Njegovo pastoralno područje prostiralo se na 270 tisuća kvadratnih milja. Triput je čudesno umakao strašnim progonima (1795., 1811. i 1818.), a za njegovu glavu raspisana je ucjena.
Živio je u siromaštvu, jednostavno i asketski. Velike je udaljenosti prolazio pješice. Pokazao je veliku poniznost i blagost te odlučnost i vjernost evanđelju. Unatoč progonstvu, ali zahvaljujući vjernicima, Franjo je uspio apostolski djelovati dvadeset i sedam godina. Njegov subrat Kinez Chen bio je 1819. uhvaćen, a Franjo izložen velikoj prijetnji. Poput Isusa zbog Judine pohlepe, tako je Franjo bio žrtva izdaje jednog kršćanina u selu Tïntsiakang. Bio je podvrgnut okrutnu i krajnje nehumanu postupanju. Jednomu od svojih sudaca je poručio: „Brate moj, sudite mi sada, no za kratko vrijeme Gospodin će suditi i vama.“ Nekoliko mjeseci kasnije taj je sudac pao u nemilost i bio pogubljen, i prije dovršenja suđenja ocu Franji. Više puta su ga u zatvoru, držeći ga u lancima, zlostavljali i mučili. Nakon duga i naporna pješačenja iz Honana u Utchangfu bio je toliko mršav i iscrpljen da je bio neprepoznatljiv. Ponovno je stavljen u zatvor, u kojem su bili njegov subrat Chen i još desetak kršćana. Tijekom cijelog vremena suđenja, svakog dana ujutro i navečer, molili su i pjevali, posebno na velike blagdane.
Nakon duga suđenja otac Franjo je ponavljao riječi apostola Pavla: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“ (Fil 1, 21) Optužen je da je svojim propovijedanjem na kršćanstvo obratio mnoge Kineze. Osuđen je na smrt 17. veljače 1820. Na mjestu mučenja zatražio je trenutak kratke molitve, nakon koje je rekao izvršiteljima smrtne kazne: „Zavežite me!“ Nakon toga su mu odrubili glavu. Franjo je imao 72 godine, a 29 godina proveo je u misijama u Kini. Ostavio je veliku duhovnu baštinu, ne samo subraći lazaristima, već i cijeloj Crkvi.
 


Povratak