Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Sveti Ivan de Brito, portugalski isusovac, misionar i mučenik  

Objavljeno | 9.3.2020.

Sveti Ivan de Brito (João Heitor de Brito), poznat i kao Arulanandar ili „portugalski Franjo Ksaverski“, rođen je 1. ožujka 1647. u Lisabonu, u uglednoj plemićkoj obitelji. 

Njegov otac Salvador de Brito Pereira bio je potkralj portugalske kolonije Brazila, a umro je 1651. João je 1662. stupio u isusovački red i studirao na glasovitu sveučilištu u Coimbri. Zaređen je za svećenika i otputovao 1673. kao misionar u Maduru (danas Madurai, južna Indija, država Tamil Nadu). Uzeo je tamilsko ime Arul Anandar. Uhićen je i zatvoren 1684., a 1687. protjeran je iz Indije pa se vratio u Europu. Portugalski kralj Pedro II., njegov zaštitnik, pokušao ga je zadržati u zavičaju, ali otac João de Brito vratio se 1690. u Indiju s 24 nova misionara. Misionarsko djelovanje na području Madure zahtijevalo je hrabrost jer je to područje dotada bilo izvan europskoga kulturnog utjecaja. Otac João de Brito pomno je proučio indijski kastinski sustav i uvidio da većina obraćenika na kršćanstvo dolazi iz najniže kaste. Zbog toga je učio domorodačke jezike, odijevao se i živio kao hinduistički pokornik, koji se smije približiti svim kastama. Katoličku vjeru naučavao je pojmovima, shvatljivima u indijskoj tradiciji i kulturi. Takav postupak već je prije predlagao i u južnoj Indiji uspješno provodio talijanski misionar, isusovac Roberto de Nobili (1577. – 1656.).
Putovao je pješke, hranio se oskudno, spavao je malo, na golom tlu i pod otvorenim nebom. Bio je izložen mnogim opasnostima, od nevremena, zmija, divljih životinja, ali i od urođeničkih svećenika, koji su vrebali na toga velikog osvajača duša. Otac João obratio je oko 10 000 ljudi. Brahmani, pripadnici najviše svećeničke kaste, razbjesnili su se zbog toga i odlučili su ga ubiti. Povod za njegovo uhićenje bilo je obraćenje Thadiyathevana, princa Maravara. Misionar mu je naredio da od svojih pet žena jednu zadrži, a ostale četiri otpusti. Jedna od tih otpuštenih žena bila je nećakinja tamošnjeg vladara, Kizhavana Sethupathija, kralja Maravara. Kralj je zbog toga naredio da se spale sve kršćanske crkve i opljačkaju kuće vjernika. Uhitili su oca Joãoa de Brita i ostale vjeroučitelje, odveli ih u grad Ramnad, mučili ih i naredili im da napuste zemlju. Otac João je to odbio, pa ga je kralj osudio 28. siječnja 1693. na smrt. Pogubljen je 4. veljače 1693., u selu Oriyuru (kotar Ramanathapuram, država Tamil Nadu, južna Indija). Prije pogubljenja otac João de Brito kleknuo je i molio. Krvnik je oklijevao, a on mu je tada rekao: „Prijatelju, pomolio sam se Bogu. Što se mene tiče, učinio sam ono što sam trebao. Sada ti učini ono što moraš.“ Tad mu je krvnik odrubio glavu. Blaženim ga je proglasio 21. kolovoza 1853. papa Pio IX., a svetim 22. lipnja 1947. papa Pio XII. Zaštitnik je Portugala i Biskupije Sivagangai (država Tamil Nadu). Posvećene su mu mnoge župe, crkve, kapele i učilišta u Portugalu, Indiji, Filipinima i Indoneziji.
Tijekom svojega apostolskog putovanja u Indiju 1986. godine sveti Ivan Pavao II., u homiliji za vrijeme euharistijskog slavlja u čast svetog Ivana de Brita, izjavio je: „Život svetog Ivana de Brita vjerno odražava život našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, jer je to bio život služenja do smrti. On nas danas ponovno poziva da s novom odlučnošću nastavimo biti Crkva koja s ljubavlju služi čovječanstvu. Neizmjerna i nježna ljubav Isusa Krista prema siromašnima i potlačenima, prema grešnicima i patnicima jest trajan izazov za svakog kršćanina. Kristov nepokolebljiv odnos prema istini nam je svima poticajan primjer.“


Povratak