vatikan.va hbk.hr PMD

Sveti Ivan Gabrijel Perboyre, lazarist i mučenik u Kini  

Objavljeno | 30.10.2018.

Jean-Gabriel rođen je u Mongestyju, u Francuskoj, 6. siječnja 1802. godine, u obitelji koja je dala Crkvi tri lazarista i dvije kćeri u družbi Kćeri ljubavi. Ivan je u takvu okruženju dobio sve potrebno za kreposni život. Nakon Francuske revolucije društveno-crkvena situacija nije bila baš obećavajuća. Mnoge su crkve bile devastirane, samostani uništeni, a duše ostale bez pastira. Stoga želja za svećenstvom u tom kontekstu nipošto nije bila za Ivana neka čežnja za lagodnim životom, već hrabrost za herojsko djelo.
 

Svaki odlazak gotovo uvijek je značio potpuno napuštanje obiteljskog ognjišta, odricanje od ljubljenih osoba. Ivan je izabrao kongregaciju koju je osnovao sveti Vinko Paulski 1625. za evangelizaciju siromašnih. Od 1818. do 1835. bio je misionar u svojoj zemlji, u Francuskoj. Najprije u svojoj formaciji kao uzoran novak, a potom, nakon svećeničkog ređenja 1826., kao odgajatelj bogoslova.  
I premda je njegov poziv iznenadio roditelje, oni ga nisu prestali pratiti u njegovu hodu; ta i njegov ujak Jakov i brat Ljudevit bili su lazaristi.
Njegov brat Ljudevit odlučio je poći u misije, ali na putu prema ljubljenoj Kini umire. Imao je samo 24 godine. To će veoma pogoditi Ivana Gabrijela. Uskoro će i on zatražiti od svojih poglavara da mu dopuste da nastavi ondje gdje je njegov brat stao, da otiđe u misije. U to vrijeme misijsko poslanje uglavnom je vodilo u Kinu.  
Ivan Gabrijel stiže u Kinu u kolovozu 1835., u ozračju raznih predrasuda o Kini kao o mjestu smiješnih praznovjerja. Nakon kratka vremena prilagodbe u Macau, Ivan Gabrijel započeo je dugo putovanje i nakon osam mjeseci stiže u Honan, u Nanyang, gdje je započeo učenje jezika. Nakon samo pet mjeseci počeo se sporazumijevati s ljudima, što mu je bio poticaj za ozbiljan početak njegove misije. Pohađao je male kršćanske zajednice. U Hubeiju je vršio intenzivan apostolat. Mnogo je trpio, na tijelu i u duši. Stalno se preporučivao svojima da mole za njega i za njegovu svetost. Nije se smatrao boljim od domaćih ljudi. Živio je život poniznosti i u trenutcima tamne noći.
Kršćanstvo u Kini se još od 1794. smatralo zabranjenom religijom. Godine 1839. kineski car će započeti strašno progonstvo kršćana. Ni misionarima nije bilo lako. 15. rujna 1839. Ivan Gabrijel je u Cha-yuen-kenu bio s još dvojicom lazarista, ocem Wangom, Kinezom, i ocem Baldusom, Francuzom, te franjevcem Rizzolatijem, kad je stotinjak vojnika krenulo na njih. Pobjegli su svaki na svoju stranu. Nakon izdaje jednog katekumena otac Ivan Gabrijel bio je uhvaćen. Tada započinje njegova agonija. Bio je zatočenik bez ikakva prava i zaštite, izložen nemilosrdnim udarcima čuvara. Na ispitivanju je hrabro ispovjedio da je svećenik i da se nikada ne će odreći vjere u Isusa Krista. Odbio je pogaziti križ. Kad su od njega tražili da izda ostalu braću, odbio je takav izdajnički čin. Njegova ustrajnost još je više pojačala okrutnost njegovih protivnika. Čak su i kršćane prisiljavali pljuvati po njemu.
11. rujna 1840. svojim mučiteljima je rekao: „Radije ću umrijeti nego se odreći svoje vjere!“ Tad su ga osudili na smrt. Mirno je čekao trenutak svojeg odlaska k Ocu. S njim su na stratište doveli i sedmoricu zločinaca. Dok su ubijali jednoga po jednoga od zločinaca, otac Ivan Gabrijel bio je sabran u molitvi, na iznenađenje svih. Svukli su ga, doveli do grede u obliku križa, vezali mu vrat i odrubili glavu. Tako je otac Ivan Gabrijel umro na sličan način kao i njegov Spasitelj. Sav njegov put svećenika i redovnika bio je primjer predana i beskompromisna misionara.
Dana 10. studenoga 1889. papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim, a 2. lipnja 1996. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim.
 


Povratak