vatikan.va hbk.hr PMD

Sveti Ivan Karlo Cornay  

Objavljeno | 1.8.2018.

Ivan Karlo (Jean-Charles) Cornay rođen je 27. veljače 1809. godine u Loundunu, u Francuskoj. Njegovi roditelji Ivan i Franciska odgajali su ga u vjeri, zajedno s dvije njegove sestre. Studirao je na Kolegiju svetog Ljudevita u Saumuru, zatim kod isusovaca u Montmorillonu. Pamtili su ga kao ponizna i savjesna učenika, dobra i nježna srca. Ipak, svojim je pozivom iznenadio roditelje, osobito u trenutku kad je odlučio postati misionarom. Naišao je na otpor i nerazumijevanje. Njegova prva borba bila je odgovoriti na Božji poziv, suprotstavljajući se mišljenju svojih roditelja, a pritom im ne uskratiti sinovsku ljubav. Majku je pokušao uvjeriti ovim riječima: „Pusti me samo da idem u Pariz. Imao bih barem tri godine razmišljanja i lakoće u prosuđivanju svojeg poziva. Imao bih sva sredstva da se za nj pripremam ako je autentičan.“
Nakon toga je kratko boravio u sjemeništu inozemnih misija u Parizu, za vrijeme Srpanjske revolucije 1830. Tad je sjemenište bilo pod nadzorom. U to je vrijeme napisao: „Jučer su ušli u naše sjemenište i postavili sedam ili osam plakata s natpisom: 'Smrt Isusovcima iz Rue de Baca!'“

Njegov odlazak u misije dogodio se poprilično brzo, zbog toga što je trebao zamijeniti drugog misionara. Njegovo je odredište trebalo biti Seu-Tchouan, u Kini. Nakon šest mjeseci putovanja stigao je u Macao, a zatim u Tonkin, na prostoru današnjeg Vijetnama. Ondje su ga trebale dočekati dvije osobe, koje, nažalost, nikada nije vidio. Kako je vrijeme prolazilo,bilo je sve manje nade da će otići u Kinu. Tri godine kasnije, 26. travnja 1834. godine, monsinjor Havard ga je zaredio za svećenika, nakon jednog putovanja na Crvenom jezeru. Zbog progonstva se morao maskirati u Kineza, pa je takav i zaređen. U to je vrijeme Jean-Charles već izgubio svaku nadu da će doći u Kinu, pa je odlučio ostati u Tonkinu. Unatoč zahtjevnu pastoralnom radu, uvijek je sačuvao mir i vedrinu, unatoč sve goremu zdravstvenom stanju. Ali njegova je vjera postajala sve snažnija. Podnio je mučeništvo u Sonu Tayu, u Tonkinu, 1837. godine. Naime optužili su ga da je vođa sekte i uhitili ga, prema nalogu cara Minh Manga. Hrabro je podnio sve udarce te je, kako je sam svjedočio, zapjevao Salve Regina, pjesmu Djevici. Osudili su ga na smrt i najprije mu odrubili udove, a zatim glavu. Njegova hrabrost je urodila pozivom Théophanea Vénarda.
Jean-Charles javno je priznavao svoju vjeru, bez straha od neprijatelja, pa je čak i za vrijeme mučenja govorio: „Gospodin je vjeran: on čeka od nas potpuno povjerenje u njegova obećanja.“
Papa Lav XIII. ga je beatificirao 1900. godine, a papa Ivan Pavao II. ga je proglasio svetim 19. lipnja 1988., zajedno sa 117 vijetnamskih mučenika. 
 
 


Povratak