Piše vlč. Antun Štefan

Pariška je katedrala Notre-Dame izgorjela. Ostali su samo zidovi. I mada nam je u srcu nevjerica i tuga, razmislimo što nam time Isus hoće reći. Diljem svijeta svjedoci smo krađa i vandalizama u katoličkim crkvama, kao i masovnih ubijanja vjernika. Progon kršćana je, po navodima organizacije „Open Doors“, globalni trend već više od deset godina. Prema tom izvještaju, s 2782 u 2017. godini broj ubijenih kršćana porastao je na 4136 u prošloj godini.
U Francuskoj, dakle u zemlji koju nazivaju „najstarijom kćeri Crkve“, 2018. godine vandalizirano je 875 katoličkih crkava, a krađe su prijavljene u njih 129. Svakodnevno su dakle oskvrnute najmanje dvije crkve.
Na televiziji te večeri kad je gorjela Notre-Dame, mlada studentica marketinga Solène, sva potresena, mudro je rekla: „Za mene je taj događaj vezan uza sadašnje duhovno stanje Crkve. Gori zato da bismo mogli bolje izgraditi.“
 

Piše vlč. Antun Štefan

Slavnu evanđeosku molitvu iz Evanđelja po Luki (Lk 24,29) izabrao je sv. Ivan Pavao II. za naslov svojega apostolskog pisma za Godinu euharistije (2004./2005.). Sveti otac u njoj razmišlja nad jednom od najpoznatijih euharistijskih epizoda, onoj u kojoj se Isus susreo s dvojicom tužnih i razočaranih učenika na putu u Emaus, o susretu koji je kulminirao otvaranjem očiju te hrabru i odlučnu povratku na polja naviještanja uskrslog Krista.

Piše vlč. Antun Štefan

Mislim da ćete se složiti s ovom temom jer je ona duboko misijska. Pričat ću vam o vremenu kad su nas učili vjerovati u ideale. Naši hrabri misionari i misionarke koji žive daleko od sjaja ovoga svijeta, uvijek vjerni, ponizni, sretni i radosni, jer vole Boga i ljude, upravo su takvi – ljudi ideala.