Piše vlč. Antun Štefan

Louis Pasteur jednom je rekao: „Grci su nam ostavili najljepšu riječ našeg jezika, riječ entuzijazam, od grčkoga in theo ('u Bogu').“ Za ljude u društvu u kojem se stalno priča o krizama, gdje u razgovorima ječi zloba, nasilje, korupcija, sumornost, zloupotreba i nemoć, možemo reći onu poznatu iz filma Čudesna sudbina Amélie Poulain (Le Fabuleux destin d'Amélie Poulain, 2001.): „Teška su vremena za sanjare!“ Ako i jesu, neka su, ali mi znamo komu smo povjerovali!

Piše vlč. Antun Štefan

Unatoč godina molitvenog života i iskrenih napora da živimo za Boga, primjećujemo da još uvijek imamo puno pogrešaka, i osobnih i crkvenih, i da nam ne ide onako kako bi trebalo i kako bismo htjeli. Nije sve bajno i tako će uvijek biti. No ne smijemo gubiti optimizam. U prispodobi o žitu i kukolju, sjećate se, Isus mirno kaže: „Neka rastu zajedno.“ Neka rastu… Bog ima svoje vrijeme i svoje načine. Njemu se nikuda ne žuri. On je život. On nam vjeruje. Papa Franjo običava reći da je vrijeme važnije od prostora, da trebamo dugoročne procese, a ne biti opsjednuti neposrednim rezultatima (usp. EG, 222 – 225).

U svojoj pobudnici Evangelii Gaudium – Radost evanđelja, koja je objavljena 26. studenoga 2013. godine, papa Franjo piše nam o Crkvi s otvorenim vratima, Crkvi koja zna svima naviještati radost evanđelja, radosnu vijest da nas Bog voli, te nas poziva da iziđemo iz vlastite udobnosti i da imamo hrabrosti otići na periferije, kojima je potrebno svjetlo evanđelja. Svi smo pozvani učiniti taj novi misionarski izlazak.