Piše vlč. Antun Štefan
 
U crkvama na Staru godinu naši župnici čitaju svojim vjernicima tzv. statistike. Većina od njih na kraju zaključi da je i prošle godine bilo više umrlih, a manje rođenih, krštenih, firmanih, vjenčanih itd. Opći zaključak je da su perspektive katastrofalne. Crno nam se piše! Uz velike blagdane, u porukama, poslanicama i propovijedima svih vrsta neprestance se izražava zabrinutost zbog toga što nam društvo stari, što nam mladi odlaze, a sela i gradovi ostaju prazni. Kažu – još malo i svi ćemo nestati. Već znaju i koje će to godine biti! Rješenje se traži u otvaranju novih radnih mjesta. Usred svih tih apokaliptičkih statistika, dok govorimo o tzv. budućnosti, koju, na svu sreću, samo Bog zna, između ostaloga, govorimo i o našim starima, našim roditeljima, djedovima i bakama, kojima nesvjesno poručujemo da ih je stvarno previše – da su krivi što su živi.

Piše vlč. Antun Štefan
 
Poslovica veli da je u životu od kolijevke pa do groba najljepše – đačko doba. Doba je to kada nemamo mnogo briga osim redovito pohađati školu i truditi se postizati što bolje ocjene. Bezbrižno i lijepo. Doba je to kada imamo najviše vremena za druženje s prijateljima i zabavu.