Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Društveni mediji i istina vlastitog života  

Objavljeno | 12.4.2020.

Piše dr. sc. Krunoslav Novak
 
Ovaj tekst pišem tek nekoliko sati nakon potresa koji je pogodio Zagreb te se još povremeno osjeti podrhtavanje tla. Trebam li to spominjati? Čini mi se da je važno spomenuti situacije koje duboko postave pitanje naše egzistencije i sigurnosti, jer čim one prođu, postoji tendencija da se ono bitno prebrzo zaboravi. Ovi dani za našu su domovinu i cijeli svijet jedno od težih razdoblja, uzrokovanih koronavirusom i svime što to uključuje. 

Među mnogima koji su mi se javili nakon potresa, jedna osoba je napisala: „Potresom nam je pokazano da nemamo kamo. Koronavirus tjera nas u kuću, a potres da izađemo van. Možemo jedino k Njemu.“ Ta misao potaknula me da nekoliko riječi ovaj put napišem o mogućnostima da u aktualnoj situaciji, koja se iz dana u dan mijenja, ostanemo duhovno povezani u molitvi i međusobnom pomaganju. Je li u ovom vremenu moguće zastati u samoći srca i poslušati kako ono kuca, zahvaljujući daru života koji nam je uistinu od Boga darovan, i molitvom se okrenuti k onomu koji je jedina istinska nada i jedina prava sigurnost? Sigurno da je moguće, jer vjernik upravo u iskušenjima dublje doživljava Božju blizinu. U ovom vremenu, u kojem snažno dolaze do izražaja društveni mediji, važno je znati očuvati mir srca, više nego ikada zastati i odgovorno razlučivati ono što nam je korisno i potrebno od onoga što je uznemirujuće, nepotrebno i štetno.
Društveni mediji na različite načine omogućuju da ljudi budu međusobno povezani u komunikaciji te vjernicima da se povežu u molitvi. Zaista možemo reći da su već u prvim danima kad su se dogodila ograničenja mogućnosti sudjelovanja u euharistijskim slavljima zbog koronavirusa korištene mnoge mogućnosti društvenih medija, da barem na taj način zajednica bude povezana. Mnogi su organizirali prijenose misa, klanjanja i različitih molitvenih trenutaka na društvenim medijima. Svećenici to čine jer osjećaju potrebu svojih vjernika za blizinom svećenikove riječi ohrabrenja i duhovnim vodstvom. Važno je da u takvim susretima i svećenici i vjernici dožive da je i tada Gospodin na prvom mjestu. Za svakog svećenika ova je situacija izazov, jer nije u mogućnosti doći blizu vjernika. Pastoralna briga dobiva tako novu dimenziju. To je izazov na koji se ni jedan svećenik nije pripremao, jer je u pastoralnom radu uvijek naglasak da treba ići ususret vjernicima. Tako često to naglašava i papa Franjo te i u ovim danima također svojim riječima ostaje blizu Crkvi, koju vodi u Kristovo ime.
Ali kako će pastir doći do svojeg stada ako ne može doći u kuću svojih vjernika ili ih okupiti u euharistijskom zajedništvu, u različitim formalnim i neformalnim prigodama katehizacije? Jedan je način omogućiti vjernicima da na internetu budu povezani međusobno i sa svojim svećenikom. Postoji mogućnost live streaminga (prijenosa uživo) mise, klanjanja, križnog puta ili drugih pobožnosti. No važno je da vjernici znaju da ih i izvan onoga što im je dostupno i što mogu gledati uživo na internetu njihov svećenik prati svojim molitvama, prikazuje Bogu nakane svih onih koji su mu povjereni u svojim osobnim razmatranjima i molitvama, koje čini u intimnosti svojeg odnosa s Bogom. Svećenici trebaju biti svjesni da ovo vrijeme nije vrijeme u kojima imaju manje obaveza, već naprotiv– potrebno je biti u molitvi i duhovnoj blizini uza svoje vjernike. A upravo to trebaju znati i vjernici, iako nisu u mogućnosti doći do sakramentnog susreta s Isusom, da on po rukama svećenika i dalje silazi na oltar njihove župne crkve i blagoslivlja i jača svoje vjerne.
Svećenici su osim molitve na raspolaganju svojim vjernicima te ih je moguće nazvati ili obratiti im se porukom da bi dobili od njih savjet i duhovni poticaj. Postoje i različiti drugi načini u kojima se u ovim danima posebno može izraziti karitativna ljubav prema onima koji su u potrebi, naprimjer, organiziranom pomoći posredstvom Caritasa ili na druge načine.
Za vjernike je važno da u ovim teškim iskušenjima ne provode sve vrijeme samo uz medije i društvene mreže. Dopustiti Gospodinu da progovori u našem srcu iziskuje sposobnost da ponekad barem nakratko udaljimo od sebe mobitel, da zastanemo u šutnji, u čitanju Božje riječi, u osobnoj molitvi Krunice ili drugih pobožnosti. Ovo vrijeme, koje nas je fizički udaljilo jedne od drugih, neće nas više povezati samo po tome ako neprestano izmjenjujemo poruke. To su sadržaji koji uvijek dolaze izvana, a potrebno je pronaći mir u dubini srca. Pronaći taj trenutak unutarnjeg mira uz Gospodina ključan je da bismo mogli razabrati što je u onome što primamo izvana zaista za našu izgradnju. Naime osim duhovnih sadržaja koji jačaju, tješe i hrabre u društvenim medijima širi se mnogo neistinitih sadržaja, poruka koje su uznemirujuće, a nisu provjerene. Svakomu je čovjeku važno koristiti odgovorno te poruke i razmisliti o njihovoj vjerodostojnosti, i radi sebe i radi drugih. Na prvom mjestu, radi sebe i svojega unutarnjeg mira, da se ne uznemirujemo neistinom. Na drugom mjestu, radi drugih, pa ću dobro razmisliti o vjerodostojnosti neke alarmantne poruke prije nego ju pošaljem drugima i njih također uznemirim. Prije nego pročitamo neki sadržaj koji se tiče ovih teških vremena, važno je pogledati od koga dolazi, je li taj izvor nama poznat i možemo li se pouzdati u vjerodostojnost objave. Ne smijemo si dopustiti da ovi teški dani za nas budu dodatno uznemirujući zbog onih koji neodgovorno siju paniku i nemir.
Da se vratim na početak ovog teksta i na situaciju potresa, kad su neki samozvani „stručnjaci“ neprovjerenim porukama i danas uznemirivali ljude. Upućujem nas sve na Isusa, koji nam je rekao: „Istina će vas osloboditi.“ U zadnje vrijeme često se govori da svatko može imati svoju istinu, da ona ne može biti objektivna, nego da je istina pitanje izbora svakog čovjeka. Vidimo da postaje sve jasnije da „privatna istina“ može biti opasna i štetna. Pogledati u istinu svojeg života kroz Isusovo evanđelje jedini je pravi put pronalaženja mira i povjerenja u Božji dar spasenja.


Povratak