Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Kršćanski Bog – uskrisitelj na novost života  

Objavljeno | 20.4.2015.

Piše dr. Milan Šimunović
 
Mnogim je kršćanima, a dijelom i drugim ljudima, barem u nekim trenutcima poželjno i prihvatljivo da je Bog u Isusu "hodao po zemlji" (postao čovjekom), da bi bio što bliže čovjeku. Uostalom, rijetko se komu, pa i nevjernicima, ne sviđa ono što je Isus govorio i činio, čime je oduševio i danas oduševljava velik broj ljudi. Ipak, istini za volju, moramo reći da je bilo i ima toliko religija koje sadržavaju lijepa moralna načela, dijelom slična Isusovima, upućuju na nekog Boga, na njegovo veličanstvo, kojemu se treba klanjati, žrtvovati mu i sl. I mnogi se pitaju zašto bi to trebali ostaviti i prihvatiti kršćanstvo, kad je gotovo "sve slično". Nisu još uvidjeli specifičnost kršćanstva, koju, nažalost, ne uviđaju ni svi kršćani, makar to u Apostolskom vjerovanju ispovijedaju, pa izgleda da se za neke istine ne mari ili ih se čak smatra nevjerojatnima.

1. Bitna novost kršćanstva: jednom se dogodilo uskrsnuće
 
Uza sve to što se čovjek osjeća moćnim, čak i jedinim gospodarom svoje budućnosti, ipak prije ili kasnije uviđa da je ranjiv i nemoćan kad se sjeti da sve njegove snove prekida već i pomisao da jednom mora umrijeti i sve ostaviti. Pred time čovjek, jednostavno, mora zanijemjeti. I ako želimo biti iskreni, ta činjenica djeluje toliko razorno da rađa pesimizam, pa i uvjerenje da se ništa ne isplati. Međutim, većina ljudi se, srećom, ne predaje takvim crnim mislima, premda one stalno nadiru, pogotovo kad ostajemo pogođeni smrću drage nam osobe i sl.
Odatle i razni pokušaji "osmišljavanja" života, od vjerovanja u neku vrstu besmrtnosti što se tiče sjećanja na nas i naša, osobito velika djela, kao i življenja u spomenu svojih i prijatelja, sve do "seljenja duše" ili reinkarnacije s ponavljanjem života dok se ne dogodi "oslobađanje od tijela". Gotovo da je nemoguće sabrati sva moguća vjerovanja koja postoje do na kraj svijeta. A ona su uobličena i u nekim velikim religijama, uvelike otporna na kršćanski navještaj o sasvim drugačijem vječnom životu, o čemu nam upravo misionari mogu najbolje posvjedočiti.
Međutim, istinski kršćanin vjeruje da je Bog uskrisitelj na nov i vječan život; konkretno, da se dogodilo "jedno uskrsnuće" Isusa iz Nazareta, Boga i čovjeka, koje je najprije izazvalo veliku pomutnju, a potom neopisivu radost i novost. Naime, i za Isusove je sljedbenike, premda su našli prazan grob i čuli glas koji ih je uvjeravao da je taj pokopani Isus uskrsnuo i da nema smisla tražiti "živoga među mrtvima", to u prvi mah predstavljalo najprije neku tlapnju, čak i muku. No sve se uskoro duboko mijenja kad im se Uskrsli ukazuje. Nije to bilo neko njegovo oživljavanje, kao što se nekoć dogodilo Lazaru i Jairovoj kćeri, jer su ponovno kasnije morali umrijeti. Naprotiv, bio je to proslavljeni Isus, nešto jedinstveno i jedino u povijesti čovječanstva, što su mnogi nastojali osporiti, ali bez ikakva ishoda. Jer taj događaj je povijesno "jasan kao sunce", što je pokazala činjenica ne samo praznog groba, nego i kasnijega češćeg Isusova ukazanja svojim učenicima i mnogim drugima. Taj je događaj od nevjernih i plašljivih učenika učinio hrabre svjedoke, sve dotle da su za uskrslog Krista polagali život, onda i danas.
 
2. Uskrsli Isus – pobjednik svih životnih tamnih strana
 
Svetopisamsko svjedočenje, kao i život prve kršćanske zajednice, sve do današnje Crkve, živi upravo od toga temeljnog događaja uskrsnuća. Negdašnje katekizamske formule, koje su, nažalost, dosta suhoparne (a neke još uvijek i ne spominju uskrsnuće, već samo da nas je Isus otkupio), treba što prije bitno dopuniti i naglasak staviti na temeljnu novost da je s Isusom započela sasvim nova budućnost, koja prelazi i "Rubikon smrti". Jer Bog je novim i nerazorivim Isusovim životom svima otvorio put u život. Proslavljeni Isus "sjedi s desna Bogu" (Vjerovanje), on je Gospodin (Kyrios), koji ima puninu vlasti nad čovjekovim životom, s jednim jedinim ciljem da nitko ne propadne, nego da ima život vječni ( usp. Iv 3, 16).
Isusovo uskrsnuće, koje predstavlja vrhunski domet Božjih spasenjskih djela u povijesti, postalo je odredište ljudske povijesti, ujedno i najava sveopćeg uskrsnuća. To je najradosnija kršćanska vijest, temeljni navještaj. Jer Gospodin Isus je jači od svih naših životnih tamnih strana. On je kadar razbiti okove našega tvrdog srca i u nama pobijediti "klice smrti". Njegova ljubav nadvladava sve ono što grijeh i smrt unose u svijet. Sad čovjek ima mogućnost iskusiti neviđenu i nečuvenu novost. Zato apostol Pavao kaže da ono što sijemo u raspadljivosti uskrsava u neraspadljivosti, u slavi i snazi (usp. 1 Kor 15, 43–44). A to se odnosi i na cijelo stvorenje, pa teologija govori o "kozmičkom Kristu", koji prožima cijeli svemir. Sve se preobražava i preoblikuje. Zato apostol Ivan može reći: "I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu... (…) Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: 'Evo, sve činim novo!' I doda: 'Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite'" (Otk 21, 1–5).
 
3. Uskrsnici, a sad idite i naviještajte uskrsnu vjeru!
 
Apostolima se, najprije sumnjičavim i zbunjenima, otvaraju oči vjere kad im Uskrsli dolazi kroz zatvorena vrata, kasnije s njima blaguje, govori im, tješi ih i priprema za dar Duha, da bi mogli postati hrabri svjedoci uskrsnuća. Jer takav se doživljaj ne može sakriti, treba ga uza sve rizike obznanjivati, poput apostola Petra, negdašnjeg strašljivca, potom hrabra svjedoka Krista uskrsloga pred raznim narodima na dan Pedesetnice.
Kršćani se raduju jer Isusovim uskrsnućem započinje sveobuhvatna preobrazba. Bez obzira na činjenicu da u svijetu i dalje postoje velika zla, koja nas i danas sve više obeshrabruju, a nekima stavljaju u pitanje i samu vjeru u Božju prisutnost i moć, svijetu je pružena šansa ne tek "preživljavanja", već pobjede dobra nad zlim, u novoj kvaliteti života. Premda smo navikli najčešće crno gledati, ipak je činjenica da su se snagom Isusova uskrsnuća i djelovanja njegova Duha u svijetu dogodile tolike preobrazbe, toliki su ljudi učinili i čine silna djela ljubavi te i u najvećoj bijedi i mukama izdržavaju upravo u snazi uskrsne vjere. Zato papa Franjo trajno upozorava da nam je danas više no ikad potrebno te prave borbenosti, koja izvire iz uskrsnuća.
Žene "prvog dana", Isusovi učenici i ostali doživjeli su Uskrsloga. Kršćanska vjera nije samo znanje, povijesna činjenica, ona je i iskustvo, doživljaj koji treba prenositi uzajamnim pripovijedanjem. Iskustvo da Isus živi, da je razorna moć smrti slomljena, da je Božja ljubav jača od zla, to drži Isusove istomišljenike, koji to iskustvo međusobno dijele, nakon što ga na originalan način proživljavaju u susretu s Uskrslim u euharistiji (lomljenju Kruha). Dakako, na njima se mora i vidjeti da žive od stvarnosti novoga, i to već sada, da u njihovu životu bude prisutno suumiranje i suuskrsnuće s Kristom. Zato divno zvuče riječi o. B. Dude: "Kršćanin je čovjek velike uskrsne nade... Kršćanin je čovjek, dakle smrtnik. No taj je čovjek kršćanin, to jest – uskrsnik."
Zato je Uskrs perspektiva, jamstvo slavne budućnosti. Ne radi se o tome da drugima dokazujemo da je Isus uskrsnuo. Jer premda je to jasna i nepobitna činjenica ako tko imalo zaviri u evanđelja i život prve Crkve, to je ipak "veliki misterij", koji traži vjerovanje Isusu, koji je rekao da je "uskrsnuće i život" te da tko vjeruje u njega "živjet će ako i umre" (usp. Iv 11, 25). Jedino se od te i takve vjere može živjeti. Tu vjeru u "uskrsnuće mrtvih i život budućeg vijeka", da je Sin Božji, Isus, uistinu uskrsnuo, treba i radosno ispovijedati. Upravo ta vjera nosi i naše misionare, koji, pod cijenu života, ne posustaju.
Priča se da su jednom kršćanski misionari pitali znamenita Indijca Mahatmu Gandhija što bi morali činiti da Indijci bolje shvate Isusa, a on im je odgovorio: "Mislite na tajnu ruže; ona ne čini ništa, ali miriši i zato ju svi vole. Mirišite, dakle, moja gospodo!" Mi bismo dodali: vrijeme je da se više otvorimo spasiteljskoj ljubavi Uskrsloga, Božjim mogućnostima, Božjim izvorima, dopuštajući da u naš život poteče nova snaga. I zato pazimo da nam Netko ne ukrade tu uskrsnu vjeru i nadu.
 


Povratak