Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Otvoreniji budućnosti sa svetima Ivanom XXIII. i Ivanom Pavlom II.  

Objavljeno | 1.5.2014.

Piše: dr. Milan Šimunović

Zacijelo se cijeli katolički svijet, zajedno s brojnim ljudima dobre volje, veseli proglašenju svetima velikoga i svima, posebno nama u Crkvi u Hrvata, toliko draga pape Ivana Pavla II., zajedno s "dobrim papom", kako su ga nazivali, Ivanom XXIII., koji je pokrenuo epohalne promjene u Crkvi s II. vatikanskim koncilom početkom šezdesetih godina.

1. "Ne" zlogukim prorocima
 S posebnom radošću mislim na papu svoga mladenaštva, dobroga Ivana XXIII. On je svojim nadahnućima ostavio neizbrisiv trag u gotovo svim navjestiteljima (misionarima) sredinom prošloga stoljeća, što i danas traje. Mi stariji smo živjeli i živimo još uvijek u znaku njegove dobrote s jedne strane, te s druge strane od njegove hrabrosti u samoshvaćanju Crkve, njezinu podanašnjenju, odnosno drugačijem odnosu prema svijetu i primjerenijem naviještanju evanđelja. Ovdje bih čitatelje samo želio podsjetiti na njegov istančani sluh za povijesni trenutak i nužnost da Crkva znade čitati znakove vremena.
I danas, kada je još uvijek nemali broj kršćana, dijelom i pastoralnih djelatnika, sklon "kukanju", štoviše gaji neku nostalgiju za onim kako je nekad bilo, valja podsjećati na nezaboravni govor toga pape na otvorenju II. vatikanskog koncila (11. listopada 1963.), u kojemu upozorava biskupe, a time i sve navjestitelje, na činjenicu da nam "paraju uši" određena sumnjičenja onih koji su gorljivi u revnosti, ali nemaju dovoljnog osjeća za razbor i za pravu mjeru, žaleći što takvi u suvremenim prilikama vide samo prijevaru i propast. I zato je potrebno ograditi se od tih zlogukih proroka, koji navješćuju propast kao da je na pomolu kraj svijeta te su bez vjere u Providnost. Naša zadaća nije samo čuvati dragocjeno blago cjelovitog katoličkog nauka, već pomno gledati kako progovoriti ljudima našega vremena. U vjernosti izvornomu kršćanskom nauku treba voditi računa o tome da on bude proučen i izložen u obliku koji odgovara istraživanju i književnom izričaju suvremene misli. I umjesto za strogošću, Crkva radije želi posegnuti za "lijekom milosrđa". Drugim riječima, treba odgovoriti suvremenim potrebama ne osudama već vrijednošću svojega nauka.
Može se lako primijetiti da se taj duh nastavlja upravo u riječima i postupcima današnjega pape Franje, koji, kada govori o načinima kojima treba izraziti neprolazne istine vjere kako bi se u njima prepoznala trajna novost, podsjeća upravo na papu Ivana XXIII., odnosno na njegov govor na otvorenju II. vatikanskog koncila da je u pologu kršćanskog učenja "jedno bit, a drugo način na koji je izražena". Jer, kaže, "katkad se dogodi da vjernici, slušajući potpuno pravovjeran govor, ono što su čuli shvaćaju kao nešto što odudara od pravog evanđelja Isusa Krista, jer je taj jezik stran načinu na koji se oni izražavaju i koji razumiju" (usp. Evanđelje radosti, 41). Stoga, u vjernosti Bogu i čovjeku, svaki će svjesniji katolik pokušati naći načina da o 50. obljetnici II. vatikanskog koncila pokuša pronaći njegove dokumente, da ih čita i usvaja, jer taj se koncil tek treba pravo ostvariti. To bi trebao biti nužan zadatak svakog vjernog štovatelja toga divnog novoga svetca naše Crkve. A da se bolje shvati njegova autentična ljudskost i kršćanska veličina, preporučio bih knjižicu Ivana Goluba, velikog poznavatelja Ivana XXIII., Mjesec nad Tiberom (u izdanju KS-a, Zagreb 1986.).
 
2. S povjerenjem "izvesti na pučinu"
O drugom svetcu, papi Ivanu Pavlu II., znamo nešto više, i zato jer nas je u Hrvatskoj triput posjetio i još uvijek su nam svježe uspomene na njegove riječi i djela, također i s obzirom na njegovo zalaganje za našu domovinu. O njemu će se još puno pisati i govoriti, i u povodu obilježavanja određenih godišnjica.
Ovdje bih želio istaknuti njegov neumoran misionarski duh, kao svjetskog putnika i misionara. Štoviše, usudio bih se reći da onaj tko želi pravo štovati toga svetca treba misije shvatiti i svojim zadatkom, posegnuvši pritom za njegovim trima dokumentima, a to su: Redemptoris misssio (Misija Krista Otkupitelja) – enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe (1990.), Novo millennio ineunte (Ulaskom u treće tisućljeće) – apostolsko pismo u povodu zatvaranja Velikoga jubileja (2001.) te Ecclesia in Europa (Crkva u Europi) – postsinodska pobudnica o Crkvi u Europi (2003.). Radi se o dokumentima kojima papa poziva Crkvu na goruću misionarsku potrebu, odnosno što veću otvorenost evangelizacijskom poslanju. Upravo je on uveo termin nova evangelizacija, još krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, uviđajući dramatičnu situaciju s obzirom na rastući sekularizam, koji, osobito u "drevnim crkvama" (posebice u Europi), potkopava temelje kršćanske vjere.
Stoga papa upućuje na ispit naše gorljivosti, kako bi se zadobio novi zamah u duhovnoj i pastoralnoj zauzetosti. Na tragu sv. Ivana XXIII., on je pun optimizma i žara, primjer Crkvi kako gorljivo živjeti sadašnjost i s povjerenjem se otvarati budućnosti, što navodi u uvodu apostolskoga pisma Ulaskom u treće tisućljeće, podsjećajući pritom na Isusove riječi Šimunu Petru da barku "izveze na pučinu" (usp. Lk 5, 4). To vrijedi za Crkvu u ovom vremenu, koja je započela "novi dio puta" u novom tisućljeću s papom emeritusom Benediktom XVI. i sadašnjim papom Franjom.
 
3. Usvajanje nove gorljivosti i misionarskoga duha
Osjećam dužnošću, u vremenu nove evangelizacije, podsjetiti čitatelje na papin poziv, u spomenutom apostolskom pismu, na "potrebu obnavljanja žara početaka u nama", na "gorljivost apostolskoga naviještanja", koje je resilo Petra i ostale apostole poslije Pedesetnice. U tom smislu tražio je od Crkve da se pita o prihvaćanju Koncila, koji je "velika milost" i "siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda u stoljeću u koje ulazimo" (NMI, 57).
Da bismo što odgovornije prihvatili svetčevu želju, donosim njegov cjelovitiji tekst koji nam može pomoći da porastemo u svijesti misijskoga poslanja, kao pojedinci i kao cijeli Božji narod: "Ta će gorljivost pobuditi u Crkvi novi misionarski duh, koji ne će moći biti povjeren malom broju 'stručnjaka', već će morati obuhvatiti odgovornost svih članova Božjega naroda. Tko je uistinu susreo Krista, ne može ga držati za sebe, nego ga mora naviještati. Potreban je novi apostolski zamah, življen kao svakodnevna zauzetost zajednica i kršćanskih skupina. To će se ipak dogoditi s dužnim poštovanjem prema uvijek različitom putu svake osobe i s pozornošću prema različitim kulturama, u koje se mora ucijepiti kršćanska poruka tako da specifične vrijednosti svakoga naroda ne budu zanijekane, već pročišćene i vođene prema svojoj punini." (NMI, 40)
Naime, taj je papa upozoravao da je život mnogih kršćana katkad obilježen prisutnošću poimanja i mentaliteta nespojivih s evanđeoskom predajom, osobito što se tiče posvjetovljenja, gubitka izvorne vjere i kompromisa s logikom svijeta. U situaciji kada se osjećaju određene slabosti, teškoće i proturječnosti, Crkva je pozvana poslušati Kristov glas koji zove na obraćenje i "na odvažnost prema novìnama", u zauzimanju u velikom djelu "nove evangelizacije" (usp. EE, 23.). Premda je ta riječ upućena najprije crkvama u Europi, ona se odnosi i na crkve u dalekim zemljama, koje se susreću s raznim kušnjama. Nadati se je da će se što odgovornije poslušati papin poziv na takvo naviještanje evanđelja nade, koje će podrazumijevati promicanje prijelaza "od vjere oslonjene na društvene običaje, makar je i ona vrijedna poštovanja, k osobnijoj i zrelijoj vjeri, koju resi razumijevanje i uvjerenost" (EE, 50).
Od presudne je važnosti da se na toj crti prihvati i pobudnica pape Franje Radost evanđelja, za mnoge, izgleda, prezahtjevna, ali nezaobilazna želi li se da Crkva ostane što vjernija II. vatikanskom koncilu, još prije svojemu utemeljitelju Isusu Kristu.
Stoga proglašenje dvaju papa svetima, sv. Ivana XXIII. i sv. Ivana Pavla II., predstavlja za cijelu Crkvu snažan poticaj na još jaču zauzetost u vjernosti evanđelju, osluškujući kulturne izazove današnjega vremena. Ono što nas sve hrabri i veseli jest činjenica da sada imamo dva jaka zagovornika u slavnoj Crkvi nebesnika.


Povratak