Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Pauline Marie Jaricot − duhovna autobiografija  

Objavljeno | 3.1.2021.

26. svibnja 2020. sveti otac Franjo odobrio je dekret kojim se priznaje čudo koje otvara put k proglašenju blaženom Pauline Marie Jaricot (1799. – 1862.), utemeljiteljice Djela za širenje vjere, prve misijske „društvene mreže“.
Pauline je pronašla svoj poziv i svoje mjesto u srcu Crkve. Njezini snovi i kreativna duhovnost teme su serijala U središtu časopisa Radosna vijest za 2021. godinu. 

evangelizaciju svijeta) u to su vrijeme bile zaustavljene u Francuskoj, nakon građanske revolucije koja je započela 1789. godine padom tvrđave Bastille.
U tom vremenu Crkva u Francuskoj prolazila je teško razdoblje; bila je progonjena, a svećenstvo podijeljeno. S jedne strane bili su svećenici galicijske tendencije (nacionalne), a s druge strane svećenici vjerni Rimu.
Slavni Institut za vanjske misije iz Pariza, koji je u prvim desetljećima 18. stoljeća poslao na tisuće misionara u misijske krajeve, u to je vrijeme poslao samo dvojicu. Bilo je nemoguće otići u misijske zemlje. Crkva je bila proganjana.
Zbog toga se počeo oblikovati katolički laikat. Svoju vjeru laici su izražavali s jedne strane odbacivanjem galikanizma (pokreta u Francuskoj od XVII. do XIX. stoljeća koji je, polazeći od gorljiva monarhizma, francuskog nacionalizma i privrženosti idejama apsolutne monarhije, zahtijevao veću vlast francuske države nad Katoličkom crkvom na svojem teritoriju), a s druge strane djelima milosrđa, posebno prema „novima siromašnima“, rođenima iz ruševina Napoleonova carstva, a na kraju, dinamičnim misijskim zalaganjem, obilježenim velikom smjelošću.
U tom kontekstu pojavljuje se lik mlade djevojke Pauline Marie Jaricot, čiji će angažman otvoriti neslućene misijske perspektive za univerzalnu Crkvu.
Osobnost Pauline Marie Jaricot danas, kao i jučer, fascinira. Mlada laikinja s jedva 23 godine pokrenut će misijsko djelo širenja vjere. Ne mogavši ​​sama ići u misije, ona oblikuje aktivan organizam koji umrežuje laike, da poput udovice iz evanđelja svojim novčićima i duhovnom potporom učinkovito pomažu dragocjenu evangelizacijsku misiju Crkve. Duboko duhovna i prijateljica mnogih redovnika, ostala je uvijek na crti poziva laika, ali ne pasivnih laika, već poduzetnih, aktivnih; ne egocentrično, već na način suradnje i uključivanja. U tome savršeno odgovara idealu laikinje za kojim su kasnije posebno tragali pape Pio XI. i Ivan Pavao II.
Pauline Marie Jaricot rođena je u Lyonu 22. srpnja 1799. godine. Posljednja je od sedmero djece iz obitelji trgovca svilom. Krštena je u tajnosti svojeg doma od svećenika odana Rimu. Njezin brat Phileas imao je tada dvije godine. Njih su dvoje bili nerazdvojni. Kako su odrastali, sanjali su o tome da postanu veliki misionari.
Imala je sretno djetinjstvo i mladost među svojim brižnim roditeljima, u dobrodušnosti i zaštiti svojih braće i sestara. Bila je vrlo živahna djevojčica, „živa životom“, kako je znala govoriti.
Na Cvjetnicu 1816., kad je imala 17 godina, Pauline odlazi sa svojom sestrom Sophie u crkvu sv. Niceta da bi sudjelovala na svetoj misi. Toga dana župni vikar otac Wurtz propovijedao je o „obmanama taštine, svojeg ja i izgleda“. Pauline se osjetila prozvana i upitala je svećenika za savjet što mora učiniti u svojem životu, a on joj je spremno ogovorio: „Predajte se iskreno Gospodinu da bi mogao s vama ostvariti svoje planove.“ Taj će dan ostati u Paulininu sjećanju kao dan njezina obraćenja.
Pauline nakon toga prekida sa svojim dosadašnjim interesima i navikama. Uvidjela je nestalnost i prolaznost ljudskog postojanja te ispraznost svojih ovozemaljskih težnji, koje su joj dotada bile usmjerene na modu, ljepotu i prihvaćanje u imućnim i utjecajnim društvenim krugovima. Počela je posjećivati siromašne i zatvorenike, liječila je bolesne i prihvaćala djecu s ulice. Na Božić 1816. polaže zavjet čistoće i svoj život posvećuje angažmanu za Boga i za ljude.
Misije ulaze u njezin duhovni projekt po njezinim snovima da postane misionarka u Kini, koje je odmalena dijelila sa svojim bratom Phileasom, a kasnije još i više, otkad se pridružila Kongregaciji mladića i gospode. To udruženje, gotovo tajnovito, bilo je udruženje pobožnosti i djelovanja, a prikupljalo je pomoć za Institut vanjskih misija iz Pariza, za potrebe misija na Dalekom istoku. Budući da nije mogla otići u misije u Aziju, angažira se u pomaganju misija u Louisiani, u Sjevernoj Americi, gdje su se nalazili francuski svećenici i biskupi misionari. Ali Paulinina duša sazrijeva i malo pomalo otkriva da je cijela Crkva misijska. Kao što će kasnije reći, „cijela mi se zemlja činila oplođenom prisutnošću božanskog Spasitelja u Presvetom Sakramentu“.
Zato svojemu bratu Philéasu, koji se angažirao u prikupljanju pomoći za francuske misionare u Kini, Pauline odlučno piše: „Moj poziv nije sva se predati toj inicijativi, a ostale zaboraviti...; idem tamo gdje su najveće potrebe ... i veća utjeha za svetu Crkvu.“
Kreativni genij angažirane mistikinje, pionirke svojeg vremena, Pauline Marie Jaricot doveo je tako do osnivanja Djela za širenje vjere.
U našem ovogodišnjem serijalu U središtu otkrivat ćemo iz mjeseca u mjesec sve čarobne pokrete duše buduće blaženice koje je zapisala u svojem duhovnom dnevniku.
Pauline Marie Jaricot istinski je model mlade, dinamične i aktivne žene, kontemplativke angažirane u evangelizaciji svijeta.
Njezina poruka i dan-danas je od ključne važnosti za misijsko djelovanje Crkve: najjednostavniji i najučinkovitiji način pomaganja misija nalazi se u zajedničkoj molitvi i zajedničkom djelovanju.
 
 


Povratak