Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Priča nad pričama  

Objavljeno | 17.7.2020.

Piše dr. sc. Krunoslav Novak

Razmišljajući o misijskom poslanju Crkve u vremenu kada digitalne tehnologije sve više uzimaju maha i utječu na međuljudske odnose, pa i na način poimanja vjere, važno je poslušati riječi kojima nam naši pastiri iskazuju brigu i nastoje u suradnji sa stručnjacima pronalaziti poticaje kojima bi nas ohrabrili u traženju puta do čovjeka današnjeg vremena. 

Želim se u ovom tekstu osvrnuti na poruku pape Franje za 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, koji smo obilježili na 7. vazmenu nedjelju. Promatrajući teme koje nam pojedini pape od završetka II. vatikanskog sabora iz godine u godinu nude za razmišljanje povodom tog dana, uočit ćemo da se napose u porukama sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. sve manje govori o djelovanju medija, pa i medijskih djelatnika, a usredotočenost je sve veća na korisnike medijskih tehnologija i medijskih sadržaja. Tako je sv. Ivan Pavao II. u svojim posljednjim porukama pokazivao brigu za djecu i obitelji u susretu s medijima. Papa Benedikt XVI. pak više je puta u porukama za Dan medija pisao o važnosti autentične komunikacije, koja gradi zajedništvo, govoreći da i tišina može biti komunikacija. Na tom tragu nastavio je i papa Franjo, naglašavajući važnost navještaja milosrdnog Boga, u kojem je istina. No, kao što rekoh, u svim porukama, koje ne mogu biti sažete u ovih nekoliko rečenica, uočava se briga za čovjeka, koji je biće komunikacije, a koja u vremenu novih medija može biti zasjenjena različitim neistinama. Taj put posve je logičan iz više razloga. Jedan od razloga može biti taj što u današnje vrijeme korisnici medija istovremeno mogu biti oni koji proizvode i oni koji odašilju medijske sadržaje. Nadalje, činjenica je također da je upravo čovjek pojedinac uronjen u interaktivna prostranstva koja nam pruža internet često prepušten samomu sebi ili se malo-pomalo izolira od drugih, dobivajući na prvi pogled u virtualnim prostranstvima sve odgovore. U društvenim medijima pojedinac može djelomično ispuniti potrebu za ljudskom blizinom. U moru djelomičnih odgovora, rascjepkana konteksta i površnih odnosa čovjek kao osoba više nego ikada riskira da počne živjeti tuđe živote ili uroni u stvaranje prividnih, nerealnih i fiktivnih identiteta, kojima prikriva vlastite nedostatke. Uzori koji se predstavljaju u tome digitalnom svijetu često su montirani i nerealni te nude standarde vanjskog izgleda, potičući druge da se identificiraju s tim  imaginarnim i nerealnim slikama, koje su nedostižne.
Koliko je samo važno u ovom svijetu progovoriti o temi koju Papa Franjo stavlja pred nas. Naslov njegove poruke glasi: „Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku“ (Izl 10, 2). Život postaje priča, a u uvodnom poticaju govori se da je važno udisati duh istine sadržane u dobrim pričama, da se ne bismo izgubili na svojem putu. Važno je prepoznavati vrijednost dobrih priča, na kojima smo kao djeca odrastali i iz kojih su naši roditelji i odgajatelji crpili poruke i vrijednosti kojima su nastojali oplemeniti naše odrastanje i usaditi nam vrijednosti koje su i sami živjeli. Vrijednost dobrih priča, svjedočanstava života i anegdota nekako sve manje dolazi do izražaja. Te priče često nisu senzacionalne ili ne nude instantna rješenja naših problema i nedoumica, koje s druge strane pronalazimo u porukama s ekrana, kojima smo doslovno okruženi u svakom trenutku našeg dana, otkad se ujutro probudimo, pa dok ne sklopimo oči u smiraj dana.
Koliko je samo važno biti svjestan da je dobro jače od zla i da nas Bog vodi u ovom vremenu punu opasnosti i iskrivljenih mišljenja. U jednome nedavnom razgovoru jedna mlađa osoba rekla mi je da je umorna od tolike količine zla u svijetu, koje danas dominira nad dobrim. Nisam se složio s njom, jer je očito da oko nas ima više dobra nego zla. Kako veli narodna mudrost, šuma raste u tišini, a stablo koje se ruši stvara buku. Dobrota, plemenitost i ljubav u tišini grade i stvaraju ozračje raspoloživo za čovjeka i Boga. Prethodno sam spomenuo da je današnji korisnik medija u mogućnosti i sam komunicirati istim kanalima i stvarati ozračje dobrote ili zloće. U mnoštvu onih koji danas koriste društvene medije kao što su Facebook, YouTube, Instagram i drugi moguće je pronaći one koji nastoje biti na tom tragu dobrote i rekao bih da i oni na svoj način ispunjavaju poslanje navještaja dobrote, a koja čovjeka otvara za Boga.
Pripovijedajući priče koje proizlaze iz svakodnevice ljudskog života i plemenitosti čovjekova duha, prepoznat ćemo tragove Božjeg kraljevstva u našim životnim traženjima. Takve priče trebaju nas onda voditi prema onoj, kako će Papa reći, „priči nad pričama“, koja je zapravo povijest Božjeg puta do nas, do čovjeka. Božja riječ objavljena u Svetom pismu velika je „povijest ljubavi između Boga i čovjeka. U njezinu središtu je Isus: njegova povijest privodi punini Božju ljubav prema čovjeku i istodobno čovjekovu povijest ljubavi prema Bogu.“ (Poruka pape Franje za 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija)
To je povijest Riječi koja se utjelovila i kada riječima i životom prenosimo tu priču, ne slijedimo „logike onih koji se služe umijećem pričanja priča (storytelling) niti o tome da oglašavamo neku stvar ili sebe same, nego se spomenemo toga tko smo u Božjim očima, da svjedočimo ono što Duh piše u našim srcima i otkrivamo svakomu pojedincu da njegova priča sadrži u sebi divne i čudesne stvari.“ (Poruka pape Franje za 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija)
Apostol naroda, sv. Pavao, u Drugoj poslanici Korinćanima piše: „Vi ste pismo Kristovo … napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.“ (2 Kor 3, 3) To je poticaj za svakog navjestitelja vjere, jer na taj način život svakoga postaje priča – povijest koja u sebi nosi poruku radosti navještaja Kristove riječi spasenja.
 


Povratak