Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Papa Franjo uputio poruku Papinskim misijskim djelima  

Objavljeno | 22.5.2020.

Draga braćo i sestre!
 
Ove godine sam odlučio prisustvovati vašoj Općoj skupštini u četvrtak, 21. svibnja, na blagdan Uzašašća Gospodnjeg. No Skupština je otkazana zbog pandemije koja uključuje sve nas. Zato bih želio svima poslati ovu poruku, kako bih vam priopćio stvari koje sam vam htio reći. (…)
Prije nego što je napustio svoje učenike, Isus je apostolima rekao da će im poslati Duha, Tješitelja. Na taj način je Duhu povjerio apostolsko djelo Crkve, kroz povijest, sve do svoga povratka. Misterij Uzašašća, s izlijevanjem Duha na Duhove, utiskuje i prenosi u poslanje (misiju) Crkve svoj najintimniji genetski karakter: da je ono djelo Duha Svetoga, a ne posljedica naših promišljanja i nakana. Taj karakter je čini plodonosnim i čuva je od svake pretpostavljene samodostatnosti, od iskušenja da uzme za taoca Tijelo Kristovo. (…)
Spasenje je susret s Isusom, koji nas ljubi i oprašta, šaljući nam Duha koji nas tješi i brani. Spasenje nije posljedica naših misionarskih inicijativa, pa čak ni naših govora o utjelovljenoj Riječi.

„Naviještanje evanđelja je nešto drugo u odnosu na svaki politički ili kulturni, psihološki ili vjerski prozelitizam“, istaknuo je papa Franjo razmišljajući o temeljima kršćanskoga poslanja.
Posebno je istaknuo da je poslanje besplatni dar Duha pa nije moguće pouzdati se u njegovo posebno uvježbavanje, niti ga se može povjeriti „crkvenim aparatima“, koji kao da su obuzeti pomamom promicanja sebe i svoje inicijative, i to možda u smislu publiciteta.
Spomenuvši apostolsku pobudnicu ,Evangelii gaudiumʻ, Papa je opisao obilježja poslanja. Prvo je privlačnost; Crkva raste u svijetu privlačeći, a ne prozelitizmom, i ako Isusa nasljedujemo sretni zbog toga što nas on privlači, drugi to primjećuju. I mogu se time zadiviti.
Drugo obilježje su zahvalnost i besplatnost, jer se misionarski zanos ne može nikako postići slijedom rasuđivanja ili kalkuliranja, ili pak zato što postoji neka obveza u tom smislu, nego je on odraz zahvalnosti.
Treće obilježje je poniznost. Ako istina i vjera, ako sreća i spasenje nisu naše vlasništvo, cilj kojeg treba dosegnuti vlastitim zaslugama, Kristovo evanđelje može se navijestiti samo sa poniznošću.
Četvrto obilježje je pojednostavljenje, umjesto kompliciranja. Još jedna značajka autentičnog misionarskog rada, je ona koja se odnosi na Isusovu strpljivost, po evanđeoskim izvještajima, koja je uvijek milosrđem pratila faze rasta ljudi. Mali korak, usred velikih ljudskih ograničenja, može učiniti Božje srce sretnijim od velikih koraka onih koji napreduju u životu bez velikih poteškoća. Misijsko srce prepoznaje stvarno stanje u kojem se stvarni ljudi nalaze, s granicama, grijesima, slabostima i čini sebe „slabim sa slabima“ (1 Kor 9,22).
Crkva nije carina, i tko god na bilo koji način sudjeluje u poslanju Crkve, pozvan je da ne nadodaje nepotrebne terete već ionako teškom životu ljudi, niti nameće zamršene i teške putove formacije kako bi uživalo ono što Gospodin daruje s lakoćom.
Papa je spomenuo još tri obilježja poslanja: blizinu životu „na djelu“, jer poslanje dolazi do ljudi tamo gdje oni jesu i takvi kako jesu; sensus fidei Božjega naroda; i osobitu brigu za malene i siromašne, što za Crkvu nije neki neobavezan izbor.
Papa Franjo je u poruci koju je uputio podsjetio kako su Papinska misijska djela nastala spontano, iz misionarskoga zanosa izraženoga vjerom krštenih, te su uvijek bila vezana za sensus fidei Božjega naroda. Od samoga početka išla su na dva kolosijeka – vjere i ljubavi. Rimska Crkva ih je uvijek cijenila, a njihov poziv nije nikada doživljavala kao neki alternativni put, vanjsku pripadnost u odnosu na redovne oblike života partikularnih Crkvi.
Misijska su djela postala mreža raširena na svim kontinentima; tu mnogostrukost, prema Papinim riječima „valja čuvati od ideološkoga izjednačavanja i kulturne jednostranosti.“
Među opasnostima koje prijete na putu Papinskih misijskih djela, Papa je posebno istaknuo preokupaciju samima sobom, želju za zapovijedanjem odnosno nadzorom, elitizam, odvajanje od naroda, rastresenost i funkcionalizam.
Papa Franjo, stoga, Papinskim misijskim djelima savjetuje da čuvaju ili ponovno otkriju svoje mjesto u krilu Božjega naroda, uranjajući u stvarni život ljudi i uključujući se u crkvenu mrežu biskupija, župa, zajednica i skupina.
Osim toga, od Papinskih misijskih djela traži da ostanu povezana u molitvi i skupljanjem sredstava za misije, tražeći, također, nove putove. Sveti Otac je istaknuo kako Papinska misijska djela jesu i trebaju biti sredstvo služenja poslanju u partikularnim Crkvama.
Papa, između ostaloga, traži da se Papinska misijska djela ne pretvore u neku nevladinu organizaciju, potpuno usmjerenu na skupljanje sredstava. Prema Papinim riječima, ne trebaju tražiti velike donatore, nego traženje priloga za misije treba i dalje biti usmjerena prvenstveno na svekoliko mnoštvo vjernika.
Sveti Otac je poruku završio riječima sv. Ignacija Lojolskoga, koje potiču da sav posao obavljamo „kao da sve ovisi o nama, znajući da, zapravo, sve ovisi o Bogu“, prenio je Vatican News.
 


Povratak