Izvanredni mjesec hbk.hr PMD

Spomen na don Paulina Bjaževića  

Objavljeno | 23.1.2017.

Vlč. Paulin Bjažević, svećenik Hvarske biskupije, župnik u Visu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hvarskoj biskupiji, preminuo je 15. siječnja 2017. u 70. godini života i 45. godini svećeništva.

Rođen je 16. svibnja 1947. u Komiži na otoku Visu. Osmogodišnje školovanje završio je u Komiži, sjemenišnu gimnaziju u Zadru, a teološki studij na bogosloviji u Splitu. Za svećenika je zaređen 1972. u hvarskoj katedrali. Mladu misu slavio je u Komiži. Nakon svećeničkog ređenja djelovao je na otoku Visu, kao zamjenik župnika u Visu, kao župni vikar u Komiži i kao župnik u Velom Selu. Kratko vrijeme obavljao je službu dušobrižnika u San Pedru i bio župnik u Nerežišćima na Braču. Župnikom Visa imenovan je 1983. gdje je služio do smrti.
Od 2006. obnašao je službu dijecezanskog ravnatelja Papinskih misijskih djela u Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji, a ljubav prema misijama nosio je još sjemenišnih godina. Sudjelovao je na godišnjim skupštinama PMD i na susretima hrvatskih misionara i misionarki na kojima su se širili njegovi misijski horizonti te je doživljeno prenosio svećenicima i svemu Božjem narodu kako bi rasla molitvena i materijalna potpora misionarima i misijskom djelu Crkve.
Don Paulin pokopan je 21. siječnja. Misu zadušnicu u prepunoj župnoj crkvi u Visu predvodio je biskup Slobodan Štambuk. Nakon završenih molitava i obreda u viškoj župnoj crkvi, pokojnik je ispraćen je do rodne Komiže i pokopan na mjesnom groblju.
Vlč. Antun Štefan, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u R. Hrvatskoj je u ime Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u R. Hrvatskoj, i u svoje osobno ime, poslao pismo s izrazima sućuti povodom smrti don Paulina u kojem je napisao:
Na vijest da je umro don Paulin, ostali smo u nevjerici. U nevjerici, jer je njegova diskretna prisutnost među nama bila nezamjenjiv dio mozaika naših života. Bio je sa svojima, uvijek skroman i dostupan, poput jarbola uspravan, duše poput sinjeg mora, i srca velika poput njegova škoja.
Dragi moj don Pauline, ne ću zaboraviti one ribe koju smo jeli kod tvojih, tvoje priče o Komiži i Visu, ni tvoju Gospu od Velog Sela u Poselju, gdje si me pozvao i gdje smo u skromnosti tvojeg svećeničkog doma živjeli nekoliko dana. Ne ću zaboraviti sve one dobre ljude koje smo susretali, našu braću svećenike, ni onu avionsku pistu u dolini... Neću zaboraviti ni miris tvoje cigarete, dobričino moja.
Bio si svećenik koji je u svojoj sredini širio dobri miris Krista i njegove radosti. Živio si usred svijeta, bio si član svake obitelji, ali nisi pripadao ni jednoj; dijelio si svaku patnju, čuvao tajnu, iscjeljivao rane; svaki dan išao si od ljudi do Boga da mu prikažeš njihovu odanost i molitve, a od Boga si se vraćao ljudima donoseći im njegovo praštanje i nadu. Imao si dobro srce i puno ljubavi, prijatelju. (...) O, kako je lijep bio tvoj život, don Pauline, svećeniče Kristov, misionare naš!
Vjerujem da znaš da danas tvoji hrvatski misionari i misionarke diljem svijeta, kao i svi biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela Crkve u Hrvata, sklopljenih ruku mole za tebe i za pokoj tvoje duše i zajedno ti pjevaju onu tvoju:
 
Sve dok bura dere, sve dok jugo puše
Ća zime smoće, to lita suše
Uvik na kraju bonaca bude
I mater zemlja dočeka ljude

Kad mi jednom duša ode
I pozdravi ovo tilo
Da me niko nije plaka
Kako triba sve je bilo

 
Don Pauline, volia bih pričat po tvome, al nisan siguran da znam. Al reći ću ipak – poša si ća. Tvoj brod sad napušta luku. Kad tamo dođeš, popij kavu u moje ime, i uzmi jednu cigaru. Molim te, ostavi nam svoja vesla, da nikad ne zaboravimo da uvik treba vuć i da se nikad ne smi odustat.
 
Od vseg ti srca fala!
 
Sretan ti put, prijatelju moj.
 
Tvoj vlč. Toni Štefan
 


Povratak