U prosincu 2016. godine čitala sam tekstove fra Ivice Vrbića na društvenoj mreži. U tekstovima u kojima je opisivao svoj misionarski poziv i probleme s kojima se susreće osjetila sam dubinu kojom doživljava svijet oko sebe i istinsko predanje svojemu pozivu. Danima sam razmišljala o tim tekstovima i odlučila sam mu napisati poruku. Zaposlena sam u Domu za odgoj djece i mladeži u Rijeci. Posebna je milost raditi s djecom koja imaju teške obiteljske sudbine, koja vape za ljubavlju i priznanjem društva. S takvom djecom može se promijeniti svijet, ona imaju veliko srce i razumiju ljudske potrebe. Znajući da imam takvu potporu, otišla sam u Riječku nadbiskupiju, gdje me dočekala Andreja Škarabot Kunštek, suradnica Povjerenstva za misije, koja je s oduševljenjem podržala moju inicijativu. Ideja je bila da korisnici poludnevnih boravaka u Domu za odgoj djece i mladeži izrađuju keramičke proizvode koji bi se prodavali na štandovima ispred crkava, da bi se na taj način prikupljala sredstva. Bilo je lako provesti zamisao u djelo jer sam imala potporu svoje ravnateljice Danke Majić, kao i vrijednih kolegica koje su mi se odmah priključile: Ivane Požar Matijašić, Lidije Petrovački, Sandre Margan Sušlić i Jele Tuzlak Petrić.
Uslijedio je višemjesečni rad vrijedne djece, njih oko 50, koja su neumorno mijesila glinu, izrađivala predmete te ih ukrašavala da bi bili spremni za prodaju. Štandovi su bili postavljeni ispred župnih crkava sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama, Blažene Djevice Marije Karmelske na Donjoj Drenovi te u Svetištu Majke Božje Trsatske. Uz potporu župnika i trsatskih franjevaca, koji su najavili s ambona našu prodaju, dječji su radovi nestajali sa štanda velikom brzinom. Cijena proizvoda bila je simboličnih 8 kn, koliko iznosi cijena obroka u toj južnoameričkoj zemlji. Prodajom njihovih radova prikupljeno je oko 12 000 kn, koje smo uplatili na račun Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u RH, za misionara fra Ivicu Vrbića. Sredstva koja su učenici prikupili za djecu Bolivije bit će namijenjena za obroke školskoj djeci o kojoj skrbe kapucini. Građani Rijeke pokazali su iznimnu solidarnost i osjetljivost za potrebite, bez obzira na to koliko su oni daleko i što ih vjerojatno nikada neće vidjeti. Vjerovati a ne vidjeti, to je Božji dar.
Akcija je zaključena 21. veljače 2018. godine, kad su se svi sudionici susreli s nadbiskupom Devčićem u prostoru Riječke nadbiskupije. Razveselio nas je i fra Ivica Vrbić, koji nam se obratio putem Skypea, pa smo ga imali prigodu vidjeti i s njim razgovarati.
Hvala našim misionarima, koji nas uče da nije bitno gdje se nalazimo, koliko imamo materijalnih dobara, niti kojim jezikom govorimo sve dok smo na strani ljubavi. Ljubav je univerzalan jezik, koji je trajno i neraskidivo povezao djecu Rijeke i Bolivije.
Dunja Osojnak Marinović
Leave a reply